petak, 19. studenoga 2010.

O portugalskim faktima i bakalaru




Lisabon je od Zagreba udaljen 3.007 km, sto je vise nego od Zagreba do Moskve. Ima cca 3 miliona stanovnika; crnaca, bijelaca, kineza, japanaca, ukrajinaca i rusa…svega…. Prekrasan grad, srdacni ljudi…klima divna. Osim kada puse vjetar sa Atlantika ko danas, pa se i u kuci smrzavas.

Ovdje su rijetki stanovi koji imaju centralno grijanje, ali zato svaki imã kamin. To im je valjda fora jer neke velike potrebe za kaminom i nema. Temperature u Portugalu su kao i kod nas…hladnije sa snjegom na sjeveru i toplije na jugu. Lisabon dodje kao Split/Dubrovnik. Ne nosimo zimske, futrane cizme, snijeg sa ceznjom gledamo na TV-u, ali zato nam se ves brzo posusi.

Portugalski jezik je jednom rijecju CUDAN. Ono sto u Hr gledate na TV-u su brazilske sapunice i brazilski portugalski je puno meksi, sladji…izvorni, ovdasni je najblizi albanskom po zvuku. Grub je i cuje se jako puno sh, ch, r kao u francuskom. Imaju i dosta rijeci arapskog porijekla.

Zene su ovdje dosta nize nego u Hr, tamnije puti, tamnih ociju i ono sto se prvo vidi – dosta deblje. Mlade djevojke se jos nekako odupiru tom trendu, mada ...ne znam, cini mi se da je fast food kao i svugdje u svijetu ovdje postao izvor prehrane broj jedan u mladih. Muskarci su nesto nizi od naseg prosjeka, tamnije kose i ociju. Ne nose se ko Talijani…rijetko se vidi zlatni lanac oko vrata i 3 narukvice na ruci, ali su zato sarmantni i veseli do bola.

Vecina govori engleski/spanjolski, a razumiju i francuski. Za Hrvatsku znaju po nogometu, ali starijoj celjadi sve je to Rusija…Dok im ne spomenes Titã i Jugu. Onda sve znaju i sjecaju se Zovankine (tako je oni zovu) garderobe. Muskarci su ludi za nogometom, vole dobro pojesti i vina se napiti (ne, nisu alkici).

Portugalska kuhinja je prekrasna. Mislim da je u jednoj rijeci sazeto sve. Obilje ribe i morskih plodova, kvalitetno meso i pregrst kobasica raznih za mesoljupce. Sva jela (ako su dobro spravljena naravno) imaju pun, jak i kvalitetan okus. Ipak jedna je namirnica koja je sveprisutna na portugalskim kucnim stolovima i restoranima - bakalar.


Ovako izgleda bakalar susen u soli. Postoji 365 recepata za pripremanje bakalara, onako sluzbeno, mada ja mislim da mora postojati jos poneki . Bakalar se konzumira cijele godine, ne kao kod nas samo za Bozic. Najzastupljeniji je norveski. Kuhan, przen, veci i manji komadi, sa krumpirom, jajima, besamelom...svime i svacime.


Da bi se ovakav sasuseni postao upotrebljiv za konzumiranje treba ga se namakati preko noci/dana u vodi, te vodu nekoliko puta mijenjati. I na kraju dobijete ovo: oko 4-5 cm visoki riblji odrezak.


Portugalci su bakalar otkrili negdje u 15.st kada im je na dugim prekoatlantskim putovanjima trebala laka i jednostavna za odrzavanje hranjiva namirnica. Pokusavali su sa susenjem nekoliko vrsta riba, no na kraju su se uputili ka sjevernim obalama daleke Kanade i od tamo donosili velike kolicine bakalara.

Ja cu putovanje po svijetu bakalara poceti na najjednostavniji nacin - Bakalarom iz pecnice - ili - Bacalhau no forno.

Potrebno je:

bakalar

500 gr krumpira

3 cesnja cesnjaka

1 veci luk

1 paprika crvena svijeza

2 dcl maslinovog ulja

4 zrela paradajza ili 1 limenka ociscenog

1 dcl bijelog vina

persin

Bakalar ostaviti da se namace preko noci, dok ne dobije svoju normalnu velicinu. Isprati u nekoliko voda, da se odstrani suvisna sol. Krumpir narezati na vece kocke i prokuhati 5 min. U zdjelu za pecenje prebaciti polu kuhani krompir, na ploske narezani luk i papriku, cesnjak, paradajz narezan i od kore ociscen, te sve to zaliti maslinovim uljem. Dodati narezani bakalar i zaliti bijelim vinom. Staviti da se pece na 180-200 C dok krumpir ne dobije koricu.

Broj komentara: 10:

  1. Ohhhhh, kako ja volim tvoje postove. Meni je tako lijepo putovati s tobom, kad već ne mogu stvarno. Ovaj podatak o ljubavi Portugalaca i bakalara sam znala, jedino što nikad u životu uživo nisam vidjela sušeni, ovako lijepi komad bakalara.
    Recept je vrlo sličan receptu za bakalar kako se kod nas u kući sprema i kako ga ja najviše volim i baš sam se ove godine spremala objaviti ga, jedino što ja stavljam koncentrat rajčice i još jednu sitnicu :)
    Fotografije su ti divne!

    OdgovoriIzbriši
  2. Predivna putopisna reportaža.Portugal je zemlja koja mi se uvek dopadala...vise od Španije...:)Odlični recepti...hvala na vrlo zanimljivom postu.

    OdgovoriIzbriši
  3. Jedno vrijeme sam se bavila idejom da učim portugalski, poput papige lijepo znam imitirati ono što čujem ;-) kad pomislim još uvijek nekako vjerujem da ću naučiti jezik kad tad ... pojma nemam zašto, ali meni se portugalski oduvijek dopadao. Za koji dan bit ću ti na "korak" udaljenosti, možda se i odlučim do Portugala, od Bilbaoa nije tako daleko, ne? U svakom slučaju bliže nego iz Rima ;-)

    OdgovoriIzbriši
  4. roman - neeee nije daleko...kojih 9 sati autom, al jos uvijek je blize nego rim, to sigurno. meni je poznavanje talijanskog puno pomoglo u ucenju portugalskog, mada priznajem, i dan danas znam zamijeniti rijeci i upotrijebiti talijansku umjesto portugalske.
    tajeda i vera - hvala!!!!! drago mi je da vam se dopalo..bit ce toga jos!

    OdgovoriIzbriši
  5. Divan post! Uzivam u tvojim pricama i molim te da preuzmes nagradu koja te ceka na mojem blogu. Pozdrav, Sandra.

    OdgovoriIzbriši
  6. Odličan post ! Sa uživanjem sam ga pročitala i doslovno osjetila atmosferu Lisabona. Planiram već dulje vrijeme posjetiti Lisabon a sada si me i ti potaknula da to konačno napravim čim prije. Bakalar volim i recept bakalara iz pećnice mi se jako sviđa !!

    OdgovoriIzbriši
  7. Odlican post, divne fotografije! I kod mene te ceka jedna nagradica :)

    OdgovoriIzbriši
  8. Pre par godina kuma mi je bila u Lisabonu i prenela mi prelepe utiske o gradu i ljudima. A ja sam prosto zaljubljena u fado muziku.
    Bakalar, paradajz i vino, ma prelepo!

    OdgovoriIzbriši
  9. Portugalski mi je jako lijep jezik, ali ionako sam "laka" na latinske jezike i ruski. Ljudi koje sam upoznala vrlo su pristupačni i ljubazni. Kuhinja im je divna, otkrila sam to preko dosta portugalskih blogerica i često kuham prema njihovim receptima. Jako me veseli da ćeš nam prezentirati recepte, kako za bakalar, tako vjerojatno i za neke druge ribe. Znam da jedu puno ribe i to ne kao ovdje u Dalmaciji, svega na 3-4 ista, dosadna načina, već na puno, puno drugih. Jedino bih primjetila da je sušeni bakalar jelo pomoraca i Dalmoša (nije mi jasno zašto), a ne zemalja koje su na moru.

    OdgovoriIzbriši
  10. Obožavam pročitati nešto o zemljama koje nisam nikad posjetila, posebno ako je to iskustvo iz prve ruke. Mislim da bi mi se Portugal svidio, posebno Lisabon. :)
    Baklar jako volim, a mi ga uglavnom jednom samo na badnjak, iako mi je omiljen bakalar na bianco jedva čekam još neke recepte poput ovog. :)

    OdgovoriIzbriši