O haremu i torti svake svecanosti dostojne....kupine i cokolada

Jednu od polica moje biblioteke krase 4 toma knjige "Hiljadu i jedna noc". Prevod sa ruskoga, izdanje 1971. U moje ruke stigli jedog kisnog popodneva dok sam zavucena u mali antikvarijat pored zagrebackog botanickog vrta cekala nekoga. Od upotrebe ili mozda silnog naguravanja po policama, papirnate korice poljepljene su ljepilom, no jos uvijek sasvim jasno prikazuju idilicnu sliku jednog mastovitog harema. Na sarenim cilimima zalegao par u ljubavnom zanosu, a iznad njih neka druga zena prinosi pehar. Par koji lezi na cilimu prikazan je u tradicionalnoj istocnjackoj odjeci, a "druga" zena kao da je tu greskom u svojoj grimiznoj krinolini. Tu su jos i bubanj, te neki zicani instrument za koji nisam sigurna da li se radi o gitari ili lose nacrtanom oud-u, te pladanj sa cetiri staklene boce. Idila u izgubljenom haremu.

U svojoj ranoj mladosti mastala sam o haremu. Leprsavim zavjesama, svili i kadifi u lila tonu. Zrelom vocu na mjedenim tanjurima i opojnom mirisu jasmina u zraku. Suncu koje se probija kroz zatvorene skure i tihom sumu vode iz centralne fortane. Na zidu u zlacanom kavezu egzoticne ptice svojim pjevom razbijaju tisinu. Ne mogu sa sigurnoscu reci gdje se u cijelu moju pricu uklapao neki mocni Sultan, jer uvijek sam zapela na definiciji moje uloge u haremu. Nikako da se odlucim... za sporednu ulogu, neku fikus zenu koja se tu nasla slucajno ili da si dodjelim onu glavnu. Mocne Sultanice koja prema svojem nahodjenju odlucuje o zivotu i smrti zatocenih djeva. Za tu ulogu bih trebala biti ustvari majka Velikog Sultana, a ta mi se uloga cangrizave babuskare zaista nikad nije dopadala. Ako bih se pak odlucila za neku ubogu, fikus zenu, koja se u haremu nasla jer su je oteli pustinjski gusari, te je prodali na prvom vecem bazaru, morala bih se pomiriti sa trivijalnim ostatkom zivota gdje bi mi dani prolazili u dokolici, valjanju po podu i ispunjavanju sasavih hirova onih koji po rangu dolaze ispred mene. Ne, nije to za mene.

Zato sam se najcesce, u namjeri za zaokruzim svoju mastariju, odlucivala za samog Velikog Sultana. Imala bih na raspolaganju vojsku, biblioteku, mogla bih putovati i trgovati, ponekad odrubiti neku glavu....i.... zivjeti onako kako mi se cefne. Trgovala bih sa kineskim i indijskim trgovcima, kupovala misticne svitke umrlih alkemicara koji su svoj zivot skoncali trazeci zivotni eliksir. Moja bi jela kusali eunusi, tek opreza radi, ako bi nekom omrazenom susjedu palo napamet da me skrati za glavu. U palacu bi pozivala pjesnike i crtace, koji bi mi svojim darom uljepsavali dane kada bih bila "kod kuce".  Savjetnike bih mjenjala svako toliko, jer je u ljudskoj prirodi da te namagarce i prebjegnu neprijatelju ako ikako mogu. Stoga, da mi se ne bi desilo ludilo kao kod Ivana Groznog, moji bi generali i savjetnici rotirali. Danas su tu, a sutra tko za gdje. Ne, siguno ne bih bila popularna u palaci, ali barem bih se pobrinula da budem ziva.

U trenucima opceg smiraja i blagostanja, u mojoj bi se kuhinji spremalo nesto poput ovoga....torta od kupina i cokolade u ljetnoj verziji, u cast mojem prezivljavanju 39 godina u ovom obliku u kojem krasim svoju okolinu ;-) ....

Potrebno je:

pakiranje piskota

1 dcl mlijeka

2 jusne zlice Baileys-a

300 gr kupina

2 jusne zlice secera

korica limuna

sok od 1/2 limuna

1 zlicica skrobnog brasna

400 ml slatkog vrhnja

300 gr cokolade za kuhanje

Mlijeko malo zagrijati i dodati Baileys. Potopiti piskote kao kad radite tiramisu i slagati jednu do druge. Kupine, secer, limunovu koricu i sok staviti da zakuha. Kad provrije, smanjiti vatru i ostaviti par minuta da se krcka, umjesati skrobno brasno i kad se pocine zguscavati, maknuti sa vatre, te pustiti da se ohladi.

Na pari rastopiti cokoladu, prohladiti i dodati cvrsto tuceno slatko vrhnje. Smjesom od kupina namazati piskote, te preko toga raspodijeliti smjesu od cokolade i vrhnja.