O slobodnom vremenu i ljetnim danima...kupine dio II

U mojem kraju je ljeto. Barem po kalendaru. Prolaze dani, a temperature rano jesenje. Sretna sam zbog toga, jer ne volim vrucine. Volim kada je vrijeme lagodno, ugodno, kada vjetarac pirka sa mora i donosi miris alga. Ove godine, vjece staraca, odlucilo je da se ostaje u ovim krajevima. Nema klasicnog odmora ni za koga. Kriza jest, a biti ce i jos gora kada se ukine bozicnica, a PDV skoci na 25%. Prema tome, otvara se carapa i ubacuju se kovanice u nju.

Na srecu zivim u blizini usca rijeke u more, tako da nisam do kraja osakacena za dozivljaj ljeta. No ipak, onaj tko je rodjen u relativnoj blizini Jadranskog mora, tesko da se moze zadovoljiti nekakvim uscem. No bilo kako bilo, uvijek moze biti i gore, tako da ostavimo to po strani.

Sta se radilo ovoga ljeta? Boravilo na uscu rijeke u more u jutarnjim satima i to samo do 11, jer sacuvajmeboze ostati koji minut dulje - ozonska rupa je nad nama. Ujutro je plaza gotovo pusta. Tisina, vjetar i nemarno struganje stolica u lokalnom kaficu. Kava, noge na susjednoj stolici i literatura...

Na pocetku mjeseca stajala sam ispred police knjiga na materinjem jeziku i pokusavala pronaci ljetno stivo. U lijevoj ruci "Pet cetvrtina narance" by J.H. , u desnoj "Miris kise na Balkanu" by M.K. - knjiga koju sam vec nekoliko puta krenula citati, ali uvijek me nesto omelo. Dobro je sto ljeto jos traje i "Naranca" je pri kraju, tak da mozda jos i stignem do kisnih balkanskih dana...U medjuvremenu sam kao rodjendasnki poklon dobila i Tartelettinu knjigu "Plate to pixel". Pune ruke posla :-))...

Osim ljencarenja po plescanim dinama, brale su se i kupine. Nikad u zivotu nisam nabrala toliko kupina kao sad. OK, istina je i da nikad prije i nisam obilazila tudja imanja uz cestu u potrazi za crnim blagom. U sali, sa pola sakrivene istine, zamisljala sam nekog lika poput Pantelije kako me docekuje u podne iza napukle masline, uperujuci u mene Mauzer Karabiner, sikcuci kroz preostale krnjave zube - " Dalje neces proci....decoooooo decooooooo....". Zao mi je sto ovdasnji puk ne shvaca balkanski humor, pa se uvijek na kraju smijem samo ja.

 

Losa strana kupina je sto su mi noge i ruke, usprkos pazljivo odabranim odjevnim predmetima, koji su me trebali stititi, izgledale kao da sam se jedva izvukla iz medvjedjih sapa. Zmije nisam vidjela, ni gustere. Kilu sam zamrznula, a dvije utukla u pekmez, ostatak se potrosio na kolace. Jedan od njih je i ovaj klasicni crumble sa kupinama.

A za njega je potrebno:

250 gr kupina

1 zlica limunovog soka

nastrugana korica limuna

2 zlice secera (nisam stavila)

2 zlice skrobnog brasna

1 1/2 salice brasna

1 1/2 salice zobenih pahuljica

1 salica secera

3/4 salice omeksalog putra

1/2 zlice praska za pecivo

1/2 zlicice soli

1 zlicica cimeta

Kupine i limunov sok sa naribanom koricom pristavit da se prokuha. Kada omeksa dodati secer. Ja secer nisam dodavala jer su kupine same po sebi bile dovoljno slatke. Kada zavrije dodati skrobno brasno razmuceno u malo vode i mjesati dok se ne zgusne, sto je u mom slucaju bilo odmah.

U drugoj posudi umjesati ostale sastojeke za tijesto. Polovicu tijesta utisnuti u posudu za pecenje, te na nju zlicom rasporediti ohladjeni preljev od kupina. Ostatak tijesta razmrviti medju prstima i posuti na vrh. Peci na 180C u predhidno zagrijenoj pecnici dok ne pozuti na vrhovima, 30-tak minuta. Ostaviti da se ohladi i tek onda narezati.