O ribarima, zastavama i narodnom okupljanju

Zavrsila je tjedna festa. Polako se sve vraca u normalu, skidaju se ukrasi, veceri postaju tihe. No prije no sto se zavrsi festa, i graja postane samo sjecanje, potrebno je licitirati zastave sa likovima svetaca. To su zastave koje su sudjelovale u nekoj od crkvenih procesija i sada traze svoj dom na godinu dana.

O velicini i bogatstvu izrade ovisi i pocetna cijena.

Neke zastave ne izlaze na javnu licitaciju, poput ove. Ona je vec godinama rezervirana za odredjenu obitelji ili firmu, dostize cijenu od 500 eura i ceka da dodju po nju.

Licitacija se dogadja na ulici ispred sjedista Udruzenja ribara. Licitaciju vodi predsjednik, a zainteresirane obitelji ili njihov predstavnik stoji na drugom kraju ulice. Licitirati moze svatko. Cijena zastava krece se od 20 do 150 eura.

Kada odlicitirate svoju zastavu, odlazite po nju, a limena muzika koji sjedi u debeloj hladovini izmedju dviju kuca, samo za vas zasvirat ce neku narodnu poskocicu. Sto ste vise eura platili, to oni duze sviraju.

Cijela prica traje par sati. Sali se, prepricavaju dogodovstine, ceka se rucak.

A rucak pripremaju ribari iza kuce. Na otvorenom priprema se caldeirada. Tradicionalno ribarsko jelo, spravljeno od nekoliko vrta ribe, krumpira, paprike....Sa pripremanjem pocinje se rano ujutro. Danas ce rucati oko 250 ljudi, a za to je potrebno oko 150 kg razne ribe, krumpira mali vagon....

Riba se reze na komade i ostavlja sa strane. U velikim kotlovima stprljivo ceka krumpir, paradajz, paprika, zacini, luk....i sve ono sto vec po staroj recepturi ide. Ceka se podne da se upale plamicci.

Nakon sto zavre, i zrakom se pronese zamamni miris, dodaje se riba i sol. Raza, morska jegulja, tamboril (ruzna riba do zla boga), uskoro ce se naci zajedno ispred gladnih gostiju.

Ljudi pocinju pristizati sa svih strana. Glasovi se razlijezu na sve strane, guranje plasticnih, bijelih stolica i ruke u zraku. Caldeirada je gotova. Riba je skuhana. Vrijeme je rucka.

Nakon rucka, u tekucini koja je ostala, kuha se tjestenina, te se posluzuje juha u koju se dodaju listici mente.
15 je sati. Jezici postaju laksi, trbusi su puni. Vruce je. Ispod improviziranog zaklona postaje sparno.

Ja vam necu kuhati ponovo caldeiradu, danas je jos jedan vruci dan i nije mi do parenja nad loncem. Umjesto toga predlazem salatu od pohanog patlidjana, paradajza, maslina i feta sita...sa mentom naravno!

Potrebno je:

500 kg patlidjana

2 jaja

mrvice

brasno

sol

2 paradajza

feta sir

masline

listici mente

Patlidjan narezati na kolutove, posoliti i potopiti u mlijeko.Tako ce se izvuci gorcina. Nakon 20-tak minuta izvaditi ih na papirnati ubrus i obrisati. Ispohati ih na standardni nacin. Kada se ohlade posluziti sa paradajzom, fetom, maslinama i na listicima mente.

A za kraj, narezite si jednu podeblju fetu zrele, rashladjene lubenice....uzivajte!

O jutru na uscu rijeke i caldeirada de bacalhau

Ne znam da li sam vec negdje napisala, no nije bas ni bitno, ja zivim na uscu rijeke Tejo u more, odnosno u Atlantski ocean. Rijeka je smedje boje radi mulja i pjescanih obala, a ne radi pretjerane zagadjenosti. Ipak prije 50-tak godina njome su plivali delfini, danas ih nazalost nema.

Preko rijeke Tejo propinju se dva mosta koji spajaju juzu obalu predgradja Lisabona sa glavnom, sjevernom.

Jedan most napravljen je 1966. godine i dobio je ime po tadasnjem "sefu" drzave Antoniu Salazar-u (uvijek me njegovo ime asocira na Salazar-a Slytherin-a). Danas se tako naravno ne zove, jer i Portugalci prolaze svoju fazu negacije proslosti. Danas se taj most zove 25.Abril u cast poslijednje revolucije na ovim prostorima.

Drugi, veci most, napravljen je u vrijeme odrzavanja Expo-a 1998. godine, dug je 12.4 km i zove  se Ponte Vasco da Gama.

U vodama koje protjecu ispod ta dva mosta odvija se zivopisan svakodnevni zivot rijecnih ribara. Ovisno o dobu godine love se orade, bas, cipoli, jegulje, ali i velike ribe poput corvine (nazalost nemam pojma kako se to zove na hr) koje dosezu i do 25 kg na ovom podrucju.

U jutarnjim satima posebno je lijepo uz rijeku. U one mirne dane, kad se sunce lijeno ljeskari na malim valovima, volim prosetati i zaviriti u barke koje se vracaju iz nocnog ribolova.

Na rijeci ima svega, od turistckog jedrenjaka - ponosa i dike mjesta, mocnih glisera u ljetnim mjesecima, pa do malih i velikih ribarica. U jutarnjim satima svi uredno, poput vojnika stoje uparkirani cekajuci novi izlazak.

Ulovljena riba najcesce se prodaje vlasnicima restorana, izbor na trznici, nazalost je sumnjiv. Priznajem da nikad nisam na lokalnoj trznici kupila ribu. Jelo koje se cesto nudi u restoranima je - Caldeirada de peixe - odnosno Caldeirada od ribe. Caldeirada je jelo tipa fispaprikas, nastala na dokovima i tavernama Lisabona, a ne u sofisticiranim restoranima. Honest food sto bi rekli Ameri. Radi se od masnije ribe ili  lignji, a posluzuje se sa preprzenim kruhom. Vrlo je jednostavna za napraviti, gotova za pola sata i mirisi fino. Tip caldeirade ovisi o zoni Portugala, negdje se dodaje i kobasica, drugdje dagnje....ili bilo sta iz mora.

Potrebno je:

800 gr ribe - ja sam koristila bakalar

1 zelena svijeza paprika

1/2 crvene svijeze paprike

3 veca paradajza

1 luk

lovorov list

3 cesna cesnjaka

1 mrkva

3 veca krumpira

1 dcl maslinovog ulja

2 dcl bijelog vina

sol i papar

persin

Ribu narezati na komade. U mom slucaju bio je predhodno namocen bakalar. Na maslinovom ulju zazutiti na krugove narezan luk i usitnjeni cesnjak. Dodati lovorov list, na trake narezanu papriku, na kolutove mrkvu, vezicu persina i ostaviti da se prodinsta 10-tak minuta. U medjuvremenu oguliti paradajz i narezati ga na kocke. Dodati paprici. Prodinstati jos malo i dodati narezanu ribu. Podliti vinom i ostaviti da se kuha. Kad riba omeksa, dodati na kolutove narezan krumpir. Ukoliko je potrebno dodati malo vode. Kada je krumpir mekan narezati svijezi korijander i posuti ga prije posluzivanja. Kruh po zelji preprziti na malo ulja i posluziti sa caldeiradom.