O bozicnim zeljama i svakodnevnici

Dragi moji virtualni prijatelji,

za mene je ova godina bila puna novih stvari, ljudi i iskustava. I ovaj blog je jedan od njih. I vi ste jedni od mojih novih prijatelja koji svojim iskustvom u meni omiljenom dijelu kuce (kuzini naravno!) pomazete da moj zivot bude sto veseliji i sareniji. Ajde kao i zdraviji....:-)).

Da ne duljim....

.....puno vam hvala i uzivajte ovih dana, a iduca godina neka vam donese puno zdravlja, novih prijatelja i toplih zagrljaja. Budite dragi i strpljivi jedni prema drugima svakoga dana, a ne samo na Bozic! Ne zaboravite da jako zagrlite svoju djecu prije odlaska u skolu, a kad razbiju vasu omiljenu salicu - ne urlajte, nego im dajte metlu u ruke. I razgovarajte, razgovarajte i razgovarajte!

O pekmezu od bundeve sa orasima

Nikad u zivotu nisam napravila pekmez, a vjerojatno ni ne bi tako skoro da me Vera nije pitala za recept. Iako se sjecam divnih pekmeza koje je moja omama radila podkraj ljeta i redala sarene flasice u podrumu na police, nekako uvijek mi je bilo jednostavnije kupiti gotove. Osim toga tako se pravim da nemam pojma koliko secera ide u flasicu pekmeza....

E sad, posto znam da na prostorima ex Juge, ovakav pekmez ne postoji, bas me uhvatila volja da ga isprobam i pokazem vam nesto sto je "must have" u portugalskoj spajzi.

Ja ovaj pekmez ne mazem na kruh, jer mi je prejak u tolikoj kolicini. Mada imam tu nekog u blizini tko i to radi...tako da o ukusima necu raspravljati. U nekim tradicionalnim restoranima koji posluzuju jela sa sjevera u popisu deserta naci cete i tanjur rikote sa pekmezom od bundeve.

Napraviti ovaj pekmez u biti je vrlo jednostavno i ako imate par sati vremena, pokusajte, stvarno je poseban.

1 kg ociscene bundeve

680 gr secera (ja sam koristila pola bijeli pola smedji)

korica limuna

korica narandje

stapic cimeta

Narezati ociscenu bundevu na kockice i dodati joj secer, koricu limuna i narandje, te stapic cimeta. Staviti na laganu vatru da se secer otapa, i povremeno promjesati. Nakon cca 60 minuta kuhanja, bundeva bi trebala biti omeksana i onda ju vilicom jos zgnjecite tako da ostanu samo vlakna. Kad uspijete provuci kuhacu po dnu serpe, a da ostane vidljiva cesta - gotovo je. Meni je za to trebalo oko 2 sata, pretpostavljam mozda zato jer su mi u startu komadi bundeve bili malo veci. Na kraju dodati grubo nasjeckane orahe, kuhati jos par minuta, izvaditi korice i cimet i presipati jos vruce u teglice. Staviti onaj plasticni celofan na svaku, poklopiti i okrenuti naopacke.

O kraljevskom kruhu aka Bolo Rei

U vecini portugalskih kuca, u ovo vrijeme Adventa, na stolu se uvijek moze naci -Bolo Rei -i Porto. Za domacine i iznenadne goste. Bolo Rei je traidicionalan portugalski kolac koji se jede u vrijeme Bozica, pa sve do Tri Kralja - i ima jasnu aluziju na tri kralja Gaspara, Melhiora i Baltazara.

Okrugao je sa rupom u sredini, podsjeca na krunu, a kristalizirano voce na drago kamenje. Tijesto je mekano, ispunjeno suhim vocem, pinjolima i bademima i jednim suhim bobom. Tradicija nalaze da onaj koga zapadne komad u kojem se nalazi bob - treba kupiti novi kolac, platiti veceru il sl. Nekada se u kolac sakrivao i mali poklon tipa figurica jednog od kralja, al sa ulaskom u EU to vise nije po higijenskim pravilima tako da nista od poklona - samo suhi bob.

Ovaj kolac predstavlja poklone koje su kraljvi donijeli Isusu. Kora predstavlja zlato, dok suho voce predstavlja miris, a njegova aroma - tamijan.

Popularizacija ovog kolaca svoj procvat dozivjela je u Francuskoj, za vrijeme kraljevine Luisa XIV, kada se kolac jeo u vrijeme proslave dolaska Nove godine i obiljezavanja dana Sveta tri kralja. U XIX stoljecu sin osnivaca najpoznatije i jedne od najstarijih slasticarni u Lisabonu "Confeitaria Nacional" , Baltazar Castanheira Jr., donosi iz Pariza recept za Bolo Rei, i ostalo je povijest....Njihov Bolo Rei jeo se na kraljevskom dvoru, a sigurno danas i u ovdasnjem Parlamentu. Teska, crna vremena za ovaj kolac pocela su 1910. nakon smaknuca kraljevske obitelji i ustolicenja Republike, kada ga je nova vlada pokusala ukinuti, smaknuti i zatrti mu svaki trag, iz jednostavnog razloga jer u svom nazivu ima rijec - kralj. Slasticari su promjenili naziv u "Ex Bolo Rei" i svi su zivjeli sretno do kraja zivota.

Cica mica gotova je prica!

750 gr brasna

30 gr kvasca

150 gr putra

150 gr secera

150 gr kristaliziranog voca

150 gr suhog voca

4 jaja

strugana korica limuna

strugana korica narandje

1 dcl Porta

1 zlicica soli

Narezati suho i kristalizirano voce na komadice i potopiti ga u Porto (ostavite par komada kristaliziranog za ukras). Rastopiti kvasac u mlakoj vodi (cca 1 dcl), te ga dodati jednoj salici brasna, ostaviti da se rastapa cca 15 minuta. U medjuvremenu zamjesati putar, secer, korice limuna i narandje, te jaja. Na kraju dodati brasno sa kvascem. Kada je sve sjedinjeno dodati ostatak brasna i umjesiti elasticno i glatko tijesto. Tek onda umjesiti voce koje se natapalo u Portu. Ostaviti da se dize na sobnoj temperaturi oko 5 sati. Kad je volumen udvostrucen, prebaciti tijesto na dasku i napraviti rupu u sredini i ostaviti jos sat vremena da se dize.

Nakon toga, povrsinu namazati zutanjkom, poslagati komade kristaliziranog voca i peci na 180-190C dok ne porumeni.

O jabuci - post drugi

Ovo ce biti ultra brzi post sa ultra jednostavnim receptom za - torticu sa jabukama i bademima - koji sam smuckala u subotu za iznenadne goste. Slike nisu neko umjetnicko djelo, al s obzirom da je slikano u 10 navecer - dobro je! Tortica je jako fina, brzo se sprema i nemoguce je nesto fulati!Ujedno je ovo i ulaznica za ovomjesecnu igru Ajme koliko nas je! , koju je pokrenula Monsoon, a domacica Andrea pocetkom mjeseca decembra je donjela presudu i rekla - ovaj mjesec jabuka!!!

1 pakovanje lisnatog tijesta

3 jusne zlice pekmeza od bundeve sa orasima (ako imate il uspijete kupiti obavezno!)

4 velike jabuke (crvene, brasnaste...)

50 dkg oljustenih badema

200 ml slatkog vrhnja

Lisnato tijesto odmrznuti i razvaljati, smjestiti u prikladan lim za pecenje i probosti vilicom na vise mjesta. Jabuke oguliti, narezati na kockice i prokuhati 5 minuta u vodi sa stapicem cimeta. Procijedjene i ohladjene jabuke posloziti na tijesto na koje ste predhodno namazali pekmez od bundeve. Po jabukama raspodijeliti na listice narezane bademe.

Peci u predhodno zagrijanoj pecnici na 180C. Kad je tortica ispecena i ohladjena, ukrasiti je tucenim slatkim vrhnjem. Po zelji posuti cimetom.

O jabuci - post prvi

Danas sam trebala raditi nesto skroz deseto, al neki dan sam vidjela recept pompoznog naslova

- najbolji kolac od jabuke na svijetu - .

OK, nisam se mogla suzdrzati, radoznala kakva jesam, morala sam ga napraviti. Da ne duljim, ovo je kolac koji mozete napraviti kad nemate sta jesti u nedjelju popodne uz caj il kavu. Jakoooooo daleko od najboljeg kolaca od jabuke, a jos dalje od nekog najboljeg na svijetu.

Moram priznati da sam malo razocarana. Nekako ocekivala sam nesto vise, iako mi sami sastojci nisu obecavali neki svemirski dozivljaj, al eto - ucim dok sam ziva.

Za mene su kolaci kao ljudi. Razlikuju se po svojoj osobnosti, identitetu, zavode na razlicite nacine i pojavljuju se u raznim oblicima...

Recimo Puslice - kicaste i pompozne, sa prvim dodirom rasprhnu se i od njih ostane samo fini prah. Madalene - one su zarobljene u literarnom okruzju, jer tko god je citao Prousta, zna da se ovi kolacici namacu u lipov caj i nikako drugacije. Gotovo da je svetogrdje Madalene napraviti i pojesti u nekoj drugoj varijanti. U svakom slucaju - izgubljene su u vremenu i prostoru. Muffini su kolaci za sebe, oni valjda sami znaju tko su i sta su - jer se pred nama pojavljuju sad ovakvi, sad onakvi - uvijek promjenljive sadrzine. A ima i onih sa podvojenim ja - kao oni kolacici sto ih zovu ovdje - Hungaros (ili sto bi mi rekli Madjari) , pola svijetli, pola tamni, kao Buda i Pest. Oni Sahovski kolaci, sto se rezu na snite, imaju geometrijsku disciplinu ko da ih je Mondrian smislio, da su ljudi bili bi organizirani i metodicni, teski radoholicari..... i tako dalje i tako blize....

Kolac ne utazuje glad, al hrani mastu. Istrazuje se i osjeca. Kao proces zaljubljivanja. Zahtjeva vrijeme i trud da se prepoznaju sastojci, otkriju nove kombinacije i dozivljaji. Kolaci izazivaju sjecanja, u sadasnjost donose davno zaboravljene osjecaje i detalje koje smo putem izgubili.

Kao i ljude - kolace treba gledati izbliza, polako i ponekad im dati drugu sansu. Zato cu ja ovaj moj kolac pompoznog naziva, ponovo ocijeniti sutra za dorucak. Teko toliko da ne ispadne da nisam fer.

1 i 1/3 salica (americanska mjera) ulja

3 jaja

2 salice secera

3 salice brasna

3 jabuke tipa Granny Smith, Jontanke il sl.

1 jusna zlica cimeta

1 cajna zlica soli

1 cajna zlica sodebikarbone

Pomjesati brasno, cimet i sodubikarbonu. Zasebno mjesati jaja, ulje i secer da smjesa postane svijetlo zuta. U smjesu dodati brasno i kad se dobro sjedini dodati na kocke narezane jabuke. Mjesati mikserom jos cca 2-3 minute. Staviti u namascen kalup i staviti u predhodno zagrijanu pecnicu na 180C da se pece... Meni je trebalo oko 90 minuta.
Jabuke nisam gulila, samo sam im izvadila kostice. Moze se dodati i oraha - al sam smotana taj detalj zaboravila.

O cannellonima

Nemam pojma kad sam se prvi puta susrela sa talijanima, njihovom kuhinjom il jezikom. Sve je to na neki nacin uvijek bio dio mog zivota. "Digici" su bili cesti gosti, njoki, spageti il tortelini - sastavni dio tjednog jelovnika, a obavezno slusanje jezika u skoli, pokazalo se i vise nego dobrodoslim u ljetnim mjesecima, posto je poznavanje stranih jezika talijanima - totalna nepoznanica. Cast izuzecima sa sjevera.

"Ciao bella, come stai?" .... " Do u speak english?".... " A litl..."

To - A litl - je uvijek bilo toliko litl, da mi se cinilo jednostavnije pricati svahili, nego njemu nesto objasniti. Nije mi bilo druge nego slijedece razredne godine jace zagrijati stolicu i obratiti paznju sta se to na satu talijanskom radi, jer - A litl - je ostajao isti.

I onda su uslijedili telefonski pozivi, pisanje dugih pisama - jer tih davnih dana, nismo zivjeli u ovom tehnoloskom blazenstvu, nestrpljivo ocekivanje poneke fotografije. Ma divota jedna od bezbriznosti mladenackog zivota.

I tako je doslo novo ljeto i pakiranje kofera, autobusna karta Zg - Trst, pa onda vlakom na jug, do Rima, i onda jos dalje... put putujem. Njemacke marke mjenjam na granici za talijanske lire - jer kurs je povoljniji ako se mjenja u Italiji.

Sjedam u prazni kupe vlaka sto me vozi kroz toplu, ljetnu noc. Pred zoru stizem u Rim, presjedam u novi vlak i nastavljam par sati do Napulja. Vedi Napoli e poi muori ... ili Vidi Napulj, pa umri. Jos onda je bio prljav grad, sa katastrofalnim prometom i sumnjivim nocnim zivotom. Al sve je to nebitno - bitno je da me - A litl - ceka, bitno je da je cijelo ljeto predamnom, bitno je da su sve svi oni dosadni sastavci i imaginarni razgovori na satovima talijanskog jezika isplatili i da cemo napokon imati normalnu konverzaciju....

Salerno, Ravello, Sicilija uzduz i poprijeko, klasicna talijanska mama i ostatak brojne juznjacke familije. Lucio Dalla, Adriano Celentano, Matia Bazar, Pino Daniele, dobra vina i sicilijanski kolacici cudovnatog imena kojeg se danas ne mogu sjetiti. Tog sam ljeta prvi puta slusala - "Caruso" - i probala cannellone. Plesali smo to i jos jedno ljeto, a onda je doslo vrijeme da se uci - neki drugi jezik....

U cast te moje zivotne epizode, danas kuham - cannellone sa tunjevinom i spinatom - uz Lucio Dallu i "Caruso".

1 kg paradajza/rajcica

4 reznja cesnjaka

glavica luka

maslinovo ulje

1 konzerva tunjevine

200 gr spinata

sol, papar, mazuran

gotovi cannelloni

besamel umak

Protvan za pecenje namazati besamel umakom, cannellone puniti smjesom rajcice, tunjevine i spinata. Slagati i preliti ostatkom besamela. Peci u zagrijanoj pecnici na 200C.

Ja koristim kupovne cannellone koje nije potrebno predhodno mociti, vec idu direktno u pecnicu kad su napunjeni.