U zagrljaju ljetnog povecerja uz 1,2,3...4 bruskete

Volim prosetati u ova ljetna predvecerja. Miris lavande siri se usahlim poljima, a nervozni bumbari zuje oko svakog otvorenog cvijeta. Priroda je u miru. Cesto tako krenem na jednu stranu i zavrsim na drugom kraju svojeg omanjeg carstva.

Moje je carstvo omedjeno uscem rijeke sa jedne strane i poljima sa druge. U sredini zaboravljeni maslinici i napusteni mlinovi. U daljini glasanje domacih zivotinja na ponekoj zaostaloj farmi poziva u stvarnost.

Konji koji odavno vise nisu divlji, znatizeljno promatraju zalutalog setaca. U genima jos uvijek kola sjecanje na neomedjene pasnjake Iberijskog poluotoka i potpunu slobodu pokreta. Krivi korak i napukla suha grana rasprsuju balon od sapunice i oni nestaju.

Brizljivo pregledah grmove uz cestu...strpljenja, strpljenja...jos par tjedana i sve ce biti puno crnih, slasnih kupina. Njih cu pokupiti i pospremiti u pretinac ledene skrinje, tek toliko da me u zimskim mjesecima podsjecaju na ljepote ljetnog zalaska.

U glavi odjednom ozive taktovi prastare pjesme.

Oh Lord, won't you buy me a Mercedes Benz ?
My friends all drive Porsches, I must make amends.

:-))

I nakon nekoli sati putovanja kroz zemljane puteve, ostavljam prasnjave cipele objesene na cavao povise ulaznih vrata. Na trijemu postavljen stol, sarenilom poziva i porucuje - dobrodosla natrag!

Bruskete razne bas onakve kakve volim...uzivajte u ljetu!

Baza svake bruskete je tostirani kruh po kojem se lagano predje ociscenim cesnjakom i nakapa maslinovim uljem. Ostalo je kreativnost.

 

Brusketa sirotinjska

tostirani kruh

maslinovo ulje

cesnjak

 Brusketa sa crnim maslinama i incunima

20 crnih maslina bez kositica

2 fileta incuna

1 jusna zlica limunovog soka

2 jusne zlice maslinovog ulje

1 jusna zlica kapara

papar

U mikseru ili muznju samljeti sve sastojke dok se ne dobije smjesa slicna pasteti.

Grcka brusketa

tostirani kruh

maslinovo ulje

cesnjak

feta sir

svijezi krastavac

ljuta papricica

Mediteranska brusketa

tostirani kruh

maslinovo ulje

cesnjak

paradajz/rajcica

grilani patlidjan, tikvica

mozzarela

Talijanska brusketa

tostirani kruh

maslinovo ulje

cesnjak

paradajz/rajcica

svijezi baziliko

O ljetnim igrama bez granica i kokos pod obavezno

Stiglo je, oh da, definitivno je stiglo, donjevsi u svojim uzarenim njedrima splet najlijepsih boja. Vec nekoliko godina dolazi naglo, ratnicki, odjednom...nicim ne najavljujuci svoj vatreni pohod. Tako... pojavi se iza usamljenog oblaka i izdahne svoj ljepljivi dah. Dah ljetnog zmaja. Zakovitla odbacene slamnate sesire sto zaboravljeni stajase u tamnom kutu drvenog ormara. Zrakom zamirise stari orah.

Na rijecnim se adama samodopadno sepure sareni klobuci, zovuci umiljatim glasom pod svoj hlad. U ranim satima dok dokone gospodje ispijaju svoju drugu jutarnju kavu, nesvjesne blagodati koja im je dana, u podne dok sunceve zrake zavodljivo miluju nauljenu kozu, i ponovo u predvecerje dok udaljeni grad nudi kao na dlanu svoje crvene, zlatne i narancaste obline.

Potrebno je ponovo nauciti zaboravljene igre. U sjeni eukaliptusa ceka solidan ping-pong stol. Na brzinu iskopane tri omanje rupe u pjeskovitom tlu i kovitlanje nepoznatih svijetova. Svi smo mi pikule u necijoj sarenoj vrecici. Zahvalna sto je moja bez rupa.

U zraku miris kokosa. Djevojcica tamnih kovrca potrci ka  uzburkanoj vodi. Kokos je ljeto. Ono najljepse, najzesce, ljepljivo i obozavano. Nikad zahoravljeno, tek pospremljeno u sarene ladice sjecanja.

Za Bounty za potrebno:

150 ml kondenziranog mlijeka

1,5 salica kokosa (onog suhog ribanog)

200 gr mlijecne cokolade

Pomijesati kondenzirano mlijeko i kokos da se lako formiraju oblici. Napraviti oblike po zelji i na alu foliji ostaviti u frizideru 2 sata. Otopiti cokoladu sa malo ulja i pomocu vilice umakati kokosove oblike. Ostaviti da se prosusi, te drzati u frizideru do pred posluzivanje.

O ljetu koje jos traje i nikako da ode....sljive i cimet

                                                                          L'été indien

Tu sais, je n'ai jamais été aussi heureux que ce matin-là
Nous marchions sur une plage un peu comme celle-ci
C'était l'automne, un automne où il faisait beau
Une saison qui n'existe que dans le Nord de l'Amérique
Là-bas on l'appelle l'été indien
Mais c'était tout simplement le nôtre
Avec ta robe longue tu ressemblais à une aquarelle de Marie Laurencin
Et je me souviens, je me souviens très bien de ce que je t'ai dit ce matin-là
Il y a un an, y a un siècle, y a une éternité

On ira où tu voudras, quand tu voudras
Et l'on s'aimera encore, lorsque l'amour sera mort
Toute la vie sera pareille à ce matin
Aux couleurs de l'été indien

Aujourd'hui je suis très loin de ce matin d'automne
Mais c'est comme si j'y étais
Je pense à toi
Où est tu ?
Que fais-tu ?
Est-ce que j'existe encore pour toi ?
Je regarde cette vague qui n'atteindra jamais la dune
Tu vois, comme elle je me couche sur le sable et je me souviens
Je me souviens des marées hautes du soleil et du bonheur qui passaient sur la mer
Il y a une éternité, un siècle, il y a un an

On ira où tu voudras, quand tu voudras
Et l'on s'aimera encore, lorsque l'amour sera mort
Toute la vie sera pareille à ce matin
Aux couleurs de l'été indien

                                                                                 ***

Potrebno je:

5-6 vecih sljiva

1 kockica putra

2 jusne zlice smejeg secera

sok od 1/2 narance

cimet

Sljive raspoloviti i izvaditi kosticu, putar rastopiti u tavi i poslagati sljive sa licem "na dolje" posuti secerom i cimetom. Lagano zapeci i okrenuti. Dodati sok od narance i pricekati da se umak zgusne. Po zelji posluciti sa sladoledom.

Dobar tek!
Recept saljem Snjezi, koja je domacica ovomjesecnog kruga u igrici "Ajme koliko nas je ...." .

O slobodnom vremenu i ljetnim danima...kupine dio II

U mojem kraju je ljeto. Barem po kalendaru. Prolaze dani, a temperature rano jesenje. Sretna sam zbog toga, jer ne volim vrucine. Volim kada je vrijeme lagodno, ugodno, kada vjetarac pirka sa mora i donosi miris alga. Ove godine, vjece staraca, odlucilo je da se ostaje u ovim krajevima. Nema klasicnog odmora ni za koga. Kriza jest, a biti ce i jos gora kada se ukine bozicnica, a PDV skoci na 25%. Prema tome, otvara se carapa i ubacuju se kovanice u nju.

Na srecu zivim u blizini usca rijeke u more, tako da nisam do kraja osakacena za dozivljaj ljeta. No ipak, onaj tko je rodjen u relativnoj blizini Jadranskog mora, tesko da se moze zadovoljiti nekakvim uscem. No bilo kako bilo, uvijek moze biti i gore, tako da ostavimo to po strani.

Sta se radilo ovoga ljeta? Boravilo na uscu rijeke u more u jutarnjim satima i to samo do 11, jer sacuvajmeboze ostati koji minut dulje - ozonska rupa je nad nama. Ujutro je plaza gotovo pusta. Tisina, vjetar i nemarno struganje stolica u lokalnom kaficu. Kava, noge na susjednoj stolici i literatura...

Na pocetku mjeseca stajala sam ispred police knjiga na materinjem jeziku i pokusavala pronaci ljetno stivo. U lijevoj ruci "Pet cetvrtina narance" by J.H. , u desnoj "Miris kise na Balkanu" by M.K. - knjiga koju sam vec nekoliko puta krenula citati, ali uvijek me nesto omelo. Dobro je sto ljeto jos traje i "Naranca" je pri kraju, tak da mozda jos i stignem do kisnih balkanskih dana...U medjuvremenu sam kao rodjendasnki poklon dobila i Tartelettinu knjigu "Plate to pixel". Pune ruke posla :-))...

Osim ljencarenja po plescanim dinama, brale su se i kupine. Nikad u zivotu nisam nabrala toliko kupina kao sad. OK, istina je i da nikad prije i nisam obilazila tudja imanja uz cestu u potrazi za crnim blagom. U sali, sa pola sakrivene istine, zamisljala sam nekog lika poput Pantelije kako me docekuje u podne iza napukle masline, uperujuci u mene Mauzer Karabiner, sikcuci kroz preostale krnjave zube - " Dalje neces proci....decoooooo decooooooo....". Zao mi je sto ovdasnji puk ne shvaca balkanski humor, pa se uvijek na kraju smijem samo ja.

 

Losa strana kupina je sto su mi noge i ruke, usprkos pazljivo odabranim odjevnim predmetima, koji su me trebali stititi, izgledale kao da sam se jedva izvukla iz medvjedjih sapa. Zmije nisam vidjela, ni gustere. Kilu sam zamrznula, a dvije utukla u pekmez, ostatak se potrosio na kolace. Jedan od njih je i ovaj klasicni crumble sa kupinama.

A za njega je potrebno:

250 gr kupina

1 zlica limunovog soka

nastrugana korica limuna

2 zlice secera (nisam stavila)

2 zlice skrobnog brasna

1 1/2 salice brasna

1 1/2 salice zobenih pahuljica

1 salica secera

3/4 salice omeksalog putra

1/2 zlice praska za pecivo

1/2 zlicice soli

1 zlicica cimeta

Kupine i limunov sok sa naribanom koricom pristavit da se prokuha. Kada omeksa dodati secer. Ja secer nisam dodavala jer su kupine same po sebi bile dovoljno slatke. Kada zavrije dodati skrobno brasno razmuceno u malo vode i mjesati dok se ne zgusne, sto je u mom slucaju bilo odmah.

U drugoj posudi umjesati ostale sastojeke za tijesto. Polovicu tijesta utisnuti u posudu za pecenje, te na nju zlicom rasporediti ohladjeni preljev od kupina. Ostatak tijesta razmrviti medju prstima i posuti na vrh. Peci na 180C u predhidno zagrijenoj pecnici dok ne pozuti na vrhovima, 30-tak minuta. Ostaviti da se ohladi i tek onda narezati.

O toplotnim udarima i idemo na plazu...salata od graha i tune

Prosli su tjedan obiljezile ljetne vrucine i rigor mortis mog kompjutera. Ne znam koje od te dvije situacije me vise istraumatizirao. Ovaj tjedan pada kisa i komp je spasen, zajedno sa svime sto je u njemu bilo + jos par novih programa za obradu fotografija. Sada slijedi studiozno proucavanje nove igracke...

Sto se sunca i toplotnih udara tice, Portugalci vade rucnike iz ormara cim temperatura skoci iznad 20C i preko vikenda pravac na neku od pjescanih placa u okolici Lisabona. More naravno nije za kupanje, ipak ovdje caruje Atlanski ocean i u ovo vrijeme temperatura ne prelazi 15C.

Lijepo je setati bosonog uz obalu koju oplahuju divlji valovi, donoseci male skoljke i racice koji izbezumljeno pokusavaju pronaci put natrag ka koljevci zivota - moru.

I tako, kada ogladnite u dobrom drustvu, mozete posjetiti neki od obliznjih restorana, a mozete i pripremiti jednostavan piknik uz more...za tu priliku, predlazem vam: salada de feijao frade com atum ili salata od graha i tunjevine. Jednostavan i zasitan obrok koji uz neki fini kruh i laganini vino pomaze da izdrzite do vecere...

Potrebno je:

400 gr kuhanog graha

1 limenka tunjevine

1 luk

2 jaja

persin

sol

maslinovo ulje

ocat

Koristila sam grah iz staklenke, da ne gubim vrijeme i da se ne dunstam u vrucoj kuhinji. Dakle, luk sitno narezati, kao i persin. Pomijestati ostale sastojke, skuhati tvrdo kuhana jaja i zaciniti po zelji. Spakirati u termo torbu i pravac na plazu....

O Portugalu i Brazilu i brzi kolac od kokosa

Stiglo proljece! Uskoro ce ljeto! Napokon cu skinuti cizme i preseliti se na 5.-6. mjesecni boravak u japanke, sandale....

U ljetnim danima sve je nekako lakse. Lakse se skinuti, lakse se obuci....

U mojoj zgradi postoji mali bar/kafic sa limitiranom ponudom kolaca. Drzi ga Z. -  Portugalac i E. - Brazilac. Nisam jos skontala u kakvoj su vezi i jesu li u vezi, ali E. je sav leprsav ko leptiric cim zasje sunce. Vidno pati na nizim temperaturama. Sav se nekako uvuce u sebe, zabunda sa 15 salova i kunja kod aparata za kavu cijeli dan. Z. je kuhar po profesiji, a E. - ne znam. Imam problem u razumijevanju brazilskog portugalskog. Vec sam mu rekla da kad pricamo mora malo usporiti i izgovarati cijele rijeci, a ne samo pocetna dva sloga, jer ga ja pola ne razumijem.

Brazilaca u Portugalu ima puno, jako puno. Neki u legali, a neki u ilegali. Costa de Caparica (predgradje Lisabona) je brazilska enklava. Vjerujem da na pocetku svog boravka ovdje gotovo svi koji dodju iz Brazila zive tamo.

Percepcija Portugalaca o Brazilu i Brazilcima, nazalost, svodi se na 3 detalja. Nogomet, tv sapunice i brazilke su kurve-prostituke, kako zelite. Brazilci su vrlo sujeveran narod, ne poznajem niti jednoga koji ne vjeruje u magicnu snagu kristala, tajne moci nekog sjemenja koje tjera uroke...stalno su u nekakvim polumeditativnim stanjima koja prestaju jedino kad grane sunce. A sve eventualne probleme i pehove vrlo jednostavno ce proglasiti poslijedicom uroka, ne daj Boze macumbe...Macumba je africko-brazilski vudu, najlakse receno. Ukljucuje ples, muziku, hranu....za one slabijeg zeluca ne preporucam da guglaju za slikama.

Brazilci su inace jako otvorena i vesela celjad. U poslijednje vrijeme po Europi su prosirili skole Capoeire, plesa koji sadrzi elemente borilackih vjestina, a koju su opet, africki robovi u 16. st. donijeli u Brazil.

Za ovaj suncani vikend uz salicu caja ili jutarnu kavu, odabrala sam jedan brazilski recept za kolac od kokosa

Potrebno je:

2 salice secera

3 jaja

150 gr maslaca

1 salica mlijeka (ja sam stavila pola kokosovog - pola normalnog)

3 salice brasna

100 gr kokosa

1/2 salice mlijeka

prasak za pecivo

malo soli

                                                            * salica je 1 cup / 250 ml

U sokovniku umutiti secer, jaja, omeksani malas i mlijeko. Prebaciti u posudu u kojoj ce se miksati i dodati brasno u koje ste dodali prasak za pecivo, kokos i 1/2 salice mlijeka, sol. Promjesati. Izliti u kalup i preci na 180C oko 60 minuta. Kad na cackalici ne ostavlja trag izvaditi i jos toplo lagano zlicom preliti ugrijanim mlijekom (oko 2 dcl) i posuti kokosom.

Uzivajte u suncanom vikendu.....

O ispusnim ventilima

Ne znam jel vam se kad desilo da na radiju cujete neku stvar koja vas ponese i nosi danima. Meni se to svako malo desi, onda ko luda Mare kopam da pronadjem koja je to stvar, jer pocesto nemam pojma ni tko to pjeva ni jel stvar nova il datira jos iz doba Marlene Dietrich. Ona mi se, naime, desila nedavno, sasvim slucajno, pa su ukucani nekoliko tjedana bili prisiljeni slusati …“Sag mir wo die blumen sind..” uz moje pjevanje naravno. To sto mi je poznavanje njemackog na nivou partizanskih filmova, uopce nema veze.

I tako je prije nekog vremena bila Marlene aktualna, prije nje “Part of me”, “Sex on fire”, onda sam imala neku cudnu fazu prastarih ciganskih tipa Odjila i njihov repertoar, a negdje usred ljeta iz auta se mogao cuti Vitas, jedan fantasticni, mladi ruski pjevac – preporucam njegovu “Opera 2”, "Krikom". Stvar je malo uvrnuta i vjerojatno se nece svima svidjeti, al meni je fenomenalana.

Eto, sad kad sam vas upoznala sa mojim muzickim izricajem, da vam kazem da je sad IN “Shine on…” by R.I.O.

To je stvar koju morate upaliti u sumorno, kisno, sugavo i nikakvo jesenje jutro da bi ste uopce uspjeli prezivjeti do prve kave. Trebate je imati i u autu za slucaj zastoja na cesti i kolone od 5 km, a vama ne da se zuri, nego vec kasnite od prekjucer. E u takvim situacijama ova ce vam pjesma doci ko stvorena i jos ako imate pri ruci onu masku za oci koja se dobije u avionu kad letite preko bare, fino je stavite preko ociju i pravite se da je to sto se desava oko vas – POLJE TUDJEG PROBLEMA!

….Let me be the love that comes from the sun
I wanna be your love light from above
Shine on, shine on, shine on!

Let the sunshine down on your face
No need to feel wrong, you're in the right place
And me know that you feel what we are gonna tell you now
So gather all your friends around and
Come join me down the club, got the song, and go move you
So prove you're right, so feel it tonight now….

Ako vas ostali vozaci budu cudno gledali, to neka vas nista ne dira. Nemojte slucajno da vam bude neugodno, nego jos okrente gumb na 36 i otvorite prozore otraga. A ako radite na nekom jako vaznom i fensi smensi mjestu, stavite si suncane naocale na nos da vas teze prepoznaju paparazzi.

Svako toliko potrebno je naci ovakav nekakav ispusni ventil – jer inace zena prolupa skroz. Vec smo naucili kroz povjest da svako malo neka sirotica postane “privremeno neuracunljiva”, pa smanji muza za “ponos”, sefu priusti kojekakve gadarije, a sve u nadi da ce je sustav poslati na odmor od raznih likova kojima je svakodnevno okruzena.

Zato, molim, nemojte se nervirat, srdit i stvarat si nepotrebne bore – neka sve to barem na tren bude, kao sto rekoh – polje tudjeg problema.

Posto sam ovako ljetno raspolozena, ne mogu vam staviti neku zimsku mezu, tako da cemo spraviti samo jednu jednostavnu ljetnu salatu, koju iz milja zovem – poslijednji mohikanac – jer je napravljena od poslijednjih ne genetski modificiranih ljetnih rajcica, tikvica…

Za tu uzasno tesku i sofisticiranu salatu trebate -

trave razne tipa rukula, radic, potocnica, matovilac, salata zelena...

rajcica crvenih, zelenih il zutih

paprika zelena il crvena

tikvica sa zara pecenih

masline

origana i sl. zacina po zelji

maslinovog ulja i limunovog soka

I to onda sve izmjesate i ta ta ta taaaaaaaaaa

O ribanju

Kasno je ljeto, 4 i po u zoru…ide se na ribanje, na pendulanje. Sunce jos spava iza konavoskih brda, a na cesti ni kucka ni macka, samo moji koraci i plasticne broke u koje bi valjda trebalo smjestit ulov . Uspavanim koracima silazimo niz ulicu. Obozavam ribat, al ribu sa udice ne skidam, to prepustam drugima. Ne mogu, brate mili, muka mi.

Zrak je poput mekog barsuna, miris mora, joda, borove sume … Jos samo da su i smetlari stigli maknut onu gomiletinu smeca sa kraja rive – bilo bi dostojno raja. A jezi ga, nemos’ imat sve!

Broke su ukrcane, oprema je spremna i lagano klizimo iz vale. Brummmm…Tomos radi ko Suzuki. More ka ulje. Mirno, lomi se pod provom i plete bijelu cipku oko nas. U daljini ispred nas, svijetla uspavanog Grada. Prolazimo kraj druge barke…

- “Dobro jutro! E ke nova? Ima li ribe?”, pitamo uljudno.

- " Ma nema, jako slabo, nista!”, odgovara nam Luko….

Ko da bi nam i reko istinu, mos’ si mislit, i da ima tunu od 80 kila i 6 orada u barci reko bi ti da je slabo. I brze bolje daje petama vjetra u kontra smjeru od nas. Ajd sa srecom ti!

Sunce je izronilo. Dobro jutro! More se lijeno ljeska na prvim zrakama, kao da se rasteze i budi iz dugog sna. Bistro je i sneno.

Ja sam se instralirala na provu, zasusurena u jaketu, rucnik, sa slusalicama u usima, prati me Enigma. Udisem punim plucima i gledam ono plavetnilo oko mene, rasirim ruke ko Kate na Titanicu - jebote, sto mi je dobro u zivotu!

Proslo je od tada 11 godina, a jutros me nesto u boji neba i tisini uspavane ulice podsjetilo na to ribarsko jutro, broke i pendulanje. Tisuce kilometara daleko neki drugi ljudi izlaze iz vale, a onaj Luko opet “nista” nije uhvatio i opet nema ribe…

Navigare necesse est!

Za pocetak....s kraja

Gledam ja tako blogove razne vec godina nekoliko. Pasem oci na fotografijama cokoladnih vulkana, mramornih kuglofa, na tanjuricima tananih, zlatom oslikanih rubova, na malenim cvijeticima koje je zagrlilo prvo jutarnje sunce (pravim se da slika nije nastala u nekom studiju pod lampom od 60W)...i tako prodje 365 dana, pa ponovo, i jos nekoliko puta toliko.

E danas je vala, stigao i taj dan....

Dobar dan, moje je ime Lusitania i ovo je moj sareni hedonisticki svijet!