O muci po pivi i pozdrav Briselu

Priznajem da mi je ovaj krug igrice "Ajme, koliko nas je..." pao teze nego bilo koji ranije. Ana je zadala pivu. Pivu nit pijem, nit je doma imam, nit je volim, nit je koristim.... Mogla sam ovaj mjesec i preskociti. Ali, eto, nisam. Zadnji je dan.

Jedino pivo koje mi je u zivotu pasalo, bilo je neko sa vocnim notama koje sam probala u Briselu. Uz dagnje i przene krumpirice. Ostalo bljak. Stoga sam odlucila da ovaj post ne bude posvecen pivi, vec Briselu. Jer Belgijanci za sebe kazu da imaju najbolje pivo na svijetu.

Posjetila sam ga, prvi puta, prije par godina, slucajno i neplanirano. Moram priznati da me se nije pretjerano dojmio. Vidno prljav, zapustenih zgrada i fasada, cak i u samom centru, tamo na nekoj turistickoj ruti. Ali zato se zna dobro prodati. Uvijek sam skidala kapu zemljama koje imaju relativno malo interesantnog za ponuditi, nisu nesto geografski ni klimatski rodjene pod sretnom zemljom - al zato ono malo sto imaju, prodaju na najvisem nivou. Takav je prvi dojam na mene ostavio - multikulturalni Brisel. 

Da nije glavni grad EU i da nema tako dobru cokoladu i vafle...ne znam sto bi od njega bilo....u turistickom smislu naravno.

Najuzurbanije je na glavnom gradskom trgu - Grand Place. Tu mozete popiti kavu, nesto prezalogajiti, kupiti slike ulicnih zabavljaca. Prekrasno uredjen. Cvijece visi na sve strane, a kad se pojavi toliko zeljeno sunce - sve postane veselo. Okruzuju ga mnogobrojni ducani cokolade -  Leonidas, Neuhaus, Godiva... -  mini obrti za izradu paprenjaka, i luksuzni ducani koji nude tapiseriju i prekrasne cipkane stoljnjake. Pojedini ducani nude vikendom obilazak svojih coko radionica, gdje uz relativno pristoju cijenu mozete napraviti svoje ruzice, skoljke ili autice od cokolade.

Brisel je takodje i centar crtanog stripa. Tintin i prijatelji, Lucky Luc i Talicni Tom, Asterix...svatko od njih ima svojim likom oslikane fasade. Nazalost, ne mogu pronaci fotke....ne znam gdje su nestale, pa u zamjenu nudim link...

Cini mi se da Belgijanci imaju neki fetis na crtane filmove i stripove, jer nigdje drugdje nisam vidjela toliko ducana koji su specijalizirani za stripove i figurice junaka crtanih filmova.

Druga turisticka atrakcija je Manneken Pis, nedaleko od Grand Place, broncani kipic nekog klinca koji piski u fontanu, a presvlace ga u razne odore tijekom godine, ovisno o prazniku i sl...aha....nisam ga slikala iz principa - jer ga svi slikaju, a ja ne kuzim foru.

Ukoliko volite Art Noveau, obavezno otidjite u Horta Museum, ali budite pametniji od mene i otidjite taksijem. Ja sam se naime, pouzdala u objasnjenje turistickog vodica u ruci, pa sam par sati bauljala po sumnjivim cetvrtima Brisela, dok mi napokon neki Turcin nije objasnio kuda ici. Victor Horta jedan je od osnivaca samog pravca, a muzej je kuca koju je on dizajnirao i izgradio za sebe. Za ljubitelje Art Noveau-a - poslastica. Jedina zamjerka, sjecam se, bila mi je sto je ducan u sklopu muzeja sramotno siromasan. Nekoliko knjiga, poster - dva, mozda neka salica ...

I na kraju - znajte, da u Briselu mozete probati tamosnje pivo vocnih nota, Brussels Gueuze - jedino koje se meni u zivotu dopalo i nekom od lokalnih barova veselih naziva: La Mort Subite, Le Cerceuil (ljes) ... veselo, uvrnuti humor....

I sad, na kraju, evo, moja ulaznica za ovomjesecnu igricu... - kruh sa pivom i orasima -

Potrebno je:

500 gr brasna

1 jusna zlica kvasca

25 gr svijezeg kvasca

2 dcl pive

100 gr secera

60 gr omeksanog maslaca

3 jaja

150 gr oraha

1 zlicica soli

Odvojiti 100 gr brasna i primjesati mu zlicu kvasca. Svijezi kvasac rastopite u malo mlake vode. Pomjesati dvije smijese i izradite prstima uz dodavanje malo pive. Kad se dobije homoglena smjesa, ostaviti da odlezi cca 15 min. Dodati ostatak brasna i dobro izraditi. Dodati secer, maslac, jaja i ostatak pive i sol. Ostaviti da se dize. Kad se volumen udvostrucio, sitno nasjeckati orahe i dodati ih tijestu. Formirati male loptice, pobrasniti i ostaviti da se jos dizu. Zarezati malo po povrsini i  staviti da se peku u predhodno zagrijanoj pecnici - 160C - oko 30 min.

O zavodjenju kroz jagode na vezirski nacin

Jagode....crvene...prepune crvenog nektara koji bezobrzno klizi niz ugao usne i nestasno pada na vrat. Gotovo bogohulno bi bilo snazno zatvoriti pest i pustiti crvene kapi da pobjegnu kroz malene pukotine izmedju prsti.

U ovo doba  kada  izviru sa svih strana, svako iole imena vrijedno zavodjenje, kao krunu svoje intimne orgije zahtijeva - desert od jagode. O ono doba kada jos mirisom pokusavamo odluciti da li je muskarac ispred nas paznje vrijedan, svaka postena ljubavnica priskrbit ce si zdijelu crvenih, mirisljavih jagoda. U vrijeme kada je butelja vec ispijena, a fizicka glad zadovoljena laganim millefeuille aux vegetable, predlazem vam sorbet od jagoda i mente. Menta ce osvijeziti nepce i odagnati ostatke neugodnih mirisa, a jagode....one ce svojim bradavicastim oblikom, nadajmo se, mastovitog ljubavnika orabriti da svoje umijece nastavi u pravcu u kojem zelite.

U vrijeme moj boravka u Sa, pronasla sam vrlo zanimljivu knjizicu "Ljubavnoga vrta cari" - Shaikh al Nafzawi, te cu vam ovom prilikom predstaviti neka zapazanja pisca u obracanju velikom Veziru.

O zenama dostojnima hvale kaze: " Da bi se svidjela i mogla pobuditi ljubav muskarca i razbuktati njihovu zelju, zena treba da ima savrseno tijelo bez i najmanje mane i treba da bude obla i punasna, a uz to i zivahna i vesele naravi...." (znaci, anoreksicarke i cijelodnevne gundjavice ni onda nisu bile in).

O odnosu kaze: " Znaj, o Veziru, ako zeliks obljubiti zenu, da joj ne smijes prici puna trbuha, opterecena jelom i picem, jer ti odnos nece biti ugodan niti je to dobro po zdravlje....
....A prije no sto priones da legnes sa zenom, ti je uzbudi ljubavnom predigrom, kako bi vam odnos oboma zavrsio potpunim zadovoljenjem. Zato ces dobro uciniti ako se malo poigras s njom prije no sto se potpuno sjedinis s njom. A mozes je uzbuditi tako da joj ljubis obraze, usne, dojke. I ljubi joj pupak i bokove i njezno miluj bedrima...ne zanemaruj nijedan dio tijela..." 

Malo kasnije nastavlja: " Zena je nalik na plod koji ne daje svoju slast dok ga dobro ne protrljas rukama. Sjeti se samo bosiljka. Ako ga dobro ne zagrijes i na protares medju prtima , nece siriti nikakva mirisa...."

I tako uzduz i poprijeko, od poglavlja o muskaracima dostojih hvale, pa do poglavlja o jelima i sredstvima sto poticu ljubavni zar.... sa zakljuckom: " I tako su su svi bili sretni i zadovoljni, i svi su ostali zivjeti u princezinoj palaci, prepustajuci se radostima i uzicima...."

Za Sorbet od jagode i mente potrebno je:

1/2 kile jagoda

1 dcl vode

60 dkg fruktoze/vocnog secera

5-6 listica mente

Zagrijati vodu i secer, te kad zakipi preliti preko narezanih jagoda. U mikseru dobro izmiksati jagode i prebaciti u dublju posudu. Ostaviti u zamrzivacu uz povremeno mjesanje da se ne bi stvorilo inje na povrsini. Posluziti iza 23:00 sata...

 

 

O jutru na uscu rijeke i caldeirada de bacalhau

Ne znam da li sam vec negdje napisala, no nije bas ni bitno, ja zivim na uscu rijeke Tejo u more, odnosno u Atlantski ocean. Rijeka je smedje boje radi mulja i pjescanih obala, a ne radi pretjerane zagadjenosti. Ipak prije 50-tak godina njome su plivali delfini, danas ih nazalost nema.

Preko rijeke Tejo propinju se dva mosta koji spajaju juzu obalu predgradja Lisabona sa glavnom, sjevernom.

Jedan most napravljen je 1966. godine i dobio je ime po tadasnjem "sefu" drzave Antoniu Salazar-u (uvijek me njegovo ime asocira na Salazar-a Slytherin-a). Danas se tako naravno ne zove, jer i Portugalci prolaze svoju fazu negacije proslosti. Danas se taj most zove 25.Abril u cast poslijednje revolucije na ovim prostorima.

Drugi, veci most, napravljen je u vrijeme odrzavanja Expo-a 1998. godine, dug je 12.4 km i zove  se Ponte Vasco da Gama.

U vodama koje protjecu ispod ta dva mosta odvija se zivopisan svakodnevni zivot rijecnih ribara. Ovisno o dobu godine love se orade, bas, cipoli, jegulje, ali i velike ribe poput corvine (nazalost nemam pojma kako se to zove na hr) koje dosezu i do 25 kg na ovom podrucju.

U jutarnjim satima posebno je lijepo uz rijeku. U one mirne dane, kad se sunce lijeno ljeskari na malim valovima, volim prosetati i zaviriti u barke koje se vracaju iz nocnog ribolova.

Na rijeci ima svega, od turistckog jedrenjaka - ponosa i dike mjesta, mocnih glisera u ljetnim mjesecima, pa do malih i velikih ribarica. U jutarnjim satima svi uredno, poput vojnika stoje uparkirani cekajuci novi izlazak.

Ulovljena riba najcesce se prodaje vlasnicima restorana, izbor na trznici, nazalost je sumnjiv. Priznajem da nikad nisam na lokalnoj trznici kupila ribu. Jelo koje se cesto nudi u restoranima je - Caldeirada de peixe - odnosno Caldeirada od ribe. Caldeirada je jelo tipa fispaprikas, nastala na dokovima i tavernama Lisabona, a ne u sofisticiranim restoranima. Honest food sto bi rekli Ameri. Radi se od masnije ribe ili  lignji, a posluzuje se sa preprzenim kruhom. Vrlo je jednostavna za napraviti, gotova za pola sata i mirisi fino. Tip caldeirade ovisi o zoni Portugala, negdje se dodaje i kobasica, drugdje dagnje....ili bilo sta iz mora.

Potrebno je:

800 gr ribe - ja sam koristila bakalar

1 zelena svijeza paprika

1/2 crvene svijeze paprike

3 veca paradajza

1 luk

lovorov list

3 cesna cesnjaka

1 mrkva

3 veca krumpira

1 dcl maslinovog ulja

2 dcl bijelog vina

sol i papar

persin

Ribu narezati na komade. U mom slucaju bio je predhodno namocen bakalar. Na maslinovom ulju zazutiti na krugove narezan luk i usitnjeni cesnjak. Dodati lovorov list, na trake narezanu papriku, na kolutove mrkvu, vezicu persina i ostaviti da se prodinsta 10-tak minuta. U medjuvremenu oguliti paradajz i narezati ga na kocke. Dodati paprici. Prodinstati jos malo i dodati narezanu ribu. Podliti vinom i ostaviti da se kuha. Kad riba omeksa, dodati na kolutove narezan krumpir. Ukoliko je potrebno dodati malo vode. Kada je krumpir mekan narezati svijezi korijander i posuti ga prije posluzivanja. Kruh po zelji preprziti na malo ulja i posluziti sa caldeiradom.