Idemo na put...u Brugge... uz belgijske waffle

Jutro nije obecavalo nista posebno. Sivi oblaci i sporadicna, dosadna kisa, brisaci autobusa u gotovo hipnotickom taktu i dva sata disciplinirane voznje prema belgijskom sjeveru. Iz Brisela u Brugge. Jednom u maju.

Iako nisam znala sto ocekivati, jer sam izlet se pruzio kao iznanadna mogucnost, za vrijeme boravka u Briselu, nadala sam se necemu novom i lijepom. Brugge me oborio s nogu na prvu. Lijepo vrijeme, brojni kanali po kojima lijeno plove malene barke, ljubazni domacini, cistoca grada i cvijece na svakom koraku - sto vise turista moze pozeljeti?

Po dolasku u Brugge nebo se otvorilo i zasjalo je sunce. Iz nekolicine autobusa, poslusno su izlazili stariji turisti kojima je vodic objasnjavao raspored kretanja.

Brugge je stari grad. Stoljecima poznat kao Venecija sjevera, bijase sjediste trgovaca svijeta. U njegove plitke luke uplovljavali su brodovi noseci zacine sa istoka, a jos davno prije tu su se smjestili bankari i poznate slikarske skole. Setajuci perifernim ulicicama, ne bih se iznenadila da mi u susret krenu Vermeer-ovi likovi noseci zamotuljke svijeze hrane sa obliznje trznice. Djevojka sa bisernom nausnicom, sasvim je realan lik u ovom okruzenju.

Ovo je jedan od onih gradova gdje trebate sjesti na rub ceste i gledati svijet kako prolazi pored vas. Zatvoriti oci, duboko udahnuti i razabrati muziku ulicnog sviraca od graje francuskih turista. Svijet je u miru, sa obliznjeg balkona mirise rascvijetali jasmin. U glavi kanal sletjelo je jato divljih gusaka. Cuje se skljocanje fotoaparata.

Brugge je uspio ocuvati svoju tradiciju i originalnost. Rame uz rame jednostavnim kucicama stoje zgrade profinjenih fasada. Kao originalne kulise nekog baroknog kazalisnog dijela sepure se pred novopristiglim turistima. Glavni gradski trg i srediste grada pod zastitom su UNESCO-a, a sa glavnog tornja pruza se prekrasan pogled na grad. Popnite se - ja nisam. Bio je zatvoren.

Na samom ulazu u grad nalazi se Beguinale House, ili Beginska Kuca. Oaza mira, tise i meditacije. Prve beginske zajednice su nastale u 12. stoljeću kada je zbog porasta ratova veliki dio zena ostao - sam. Ili udovice, ili nikad udane. Ženski samostani uspijevali su pruzati im barem minimalnu sigurnost. Beguinagi su ubrzo osiguravale pomoć bogatih dobročinitelja koji su financirali boravak siromašnih i starih beginki. Kako ovaj red nije zahtjevao toliku disciplinu i odricanja kao neki drugi crkveni redovi, uskoro vise nije bilo mjesta za sve one koje su se zeljele skrasiti pod sigurni krov beginskih kuca. Rjesenje? Ekonomska selekcija - tko je mogao platiti - usao je.

Ne budite skrti i platite voznju kanalom. 30-40 minuta odmora za umorne noge i drugaciji pogled na prekrasan grad. Vodici najcesce govore nekoliko jezika - pa si odaberite sta vam odgovara. Obratite paznju na male detalje privatnih kuca. Posvuda je vidljiva germanska pedantnost i kao da se moze osjetiti ponos stanovnika sto zive bas ovdje - u ovom romanticnom gradu.

Kada prosecete cijelom turistickom rutom, izadjete iz barke, na red dolaze obiteljske trgovine. Nema velikih ducana, razvikanih modnih marki, samo nebrojeno puno malih trgovina cokoladom, restorana i pivnica, te lokalnih keramickih rukotvorina. Odaberite svoju profesiju :-)).

U Brugge-u sam prvi puta vidjela Kathe Wohlfahrt ducan. Ducan u kojem je Bozic cijele godine. Sjecam se da sam se osjecala kao u nekom starom filmu, sa istinskim, razigranim osjecajem srece.

I onda, polako pada noc i vrijeme je mozda za jos jedno, poslijednje virkanje u izlog cokoladnog ducana. Ovdje je sve tako - bajkovito.

Nevoljko, uz nijemo obecanje samoj sebi odlazim do autobusa. Vratiti cu se ponovo, na barem nekoliko dana.

Osim cokolade, otici u Belgiju, a ne probati waffle - ravno je dolasku u Portugal i ne probati bakalar. Stoga, dok planiram kako i kada se ponovo dokopati romanticnog vikenda u Brugge-u, ostaje mi da pecem waffle, po receptu za koji su mi garantirali da je onaj pravi - originalni. Pa vi odlucite sami, da li je bolji ili...po waffle samo u Belgiju vrijedi poc.

Potrebno je:

500 gr brasna

250 gr margarina

80 gr secera

6 jaja

1 dl mlijeka

1 prasak za pecivo

1 vanil secer

korica 1 narance

Pomijesati zutanjke, secer, brasno, mlijeko, vanil secer i prasak za pecivo. Kad smijesa postane homogena, dodati istuceni snjeg od bjelanjaka. Umutiti pazljivo. Ostaviti oko 1/2 sata da odstoji. Peci waffle u odgovarajucem strojceku.

O zabavi za cijelu obitelj - tutorial o masakriranju kokosa

Nedjelja je poslijepodne i pregledali ste sve filmove u kucnoj filmoteci. Vani pada kisa ko iz kabla. Nejacad od dosade ne zna kud bi sama sa sobom, a trbusasti kljunas je zaposjeo trosjed kao da zivi sam. Vrijeme je za akciju. Otvaranje kokosa - zabava za cijelu obitelj.

Prvo sto morate napraviti jest natjerati kljunasa da se doseta do kuhinje i uvaliti mu nozinu u ruke. Vi NE MOZETE obaviti daj dio posla jer ste upravo nalakirali nokte. To jeste posao za svakog kvalitetnog muzjaka, jer na taj nacin uspijeva dokazati da spretno barata hladnim oruzjem. Iz higijenske udaljenosti pratite rad i dajte specificne upute. Ne pretjerano komplicirane.

Sa kokosa treba nozem ukloniti dlake i nepozeljna vlakna. Nesto kao brijanje (vidite da je to posao za njih!). Nakon sto je kokos gladak, potrebno ga je pod mlazom vode oprati.

Kokos ima 3 rupe, no samo kroz jednu ulazi slamka. To je ona koja izgleda drugacije od ostale dvije, ali nemojte mu to reci, neka isprobava i tako dobije na osjecaju da je koristan. Kad napokon pronadje pravu rupu, vrhom noza treba izvaditi koru. Nakon toga mozete pozvati nejacad u kuhinju, teritorij je siguran, hladno oruzje na cas ostavljeno sa strane.

Nakon popijenog kokosovog mlijeka, uvalite mu u ruke cekic. Najveci koji u kuci imate. Na pod postavite dasku, a ispod nje krpu. Daj dio morate obaviti vi, jer se on toga vjerojatno ne bi sjetio, pa riskirate odvaljenu mramornu kuhinjsku plohu i jedan - ups! - koji bi vas kostao vise nego kokos.

Kokos je potrebno lupati i okretati u isto vrijeme, te bi se isti nakon nekog vremena trebao raspoloviti. Tvrda kora se nece sama od sebe odvojiti od mesnatog dijela, pozeljna je upotreba muske snage.

Nakon sto je kora odvojena, potrebno je odstraniti vlaknastu opnu od mesa. Dosadan posao do zla boga, razlog vise da upravo sada morate telefonirati mami. Uvalite posao "nekom".

Na kraju, mesnati dio narezite, poslozite u zdjelu i prekrite vodom. U frizideru na ovaj nacin kokos moze stajati ....dok se ne pojede.

O dorucku u pustinji na kraju svijeta - labneh sa mentom i caj od mente

"Nikada nisam vidio tako dugacku karavanu!" - pomislio je Jusuf tjerajuci svoje malo stado ovaca niz kameni puteljak. U daljini radjalo se novo sunce, novi dan, nova ispasa. Ove je godine palo vrlo malo kise i oaza postaje premala za karavane i Jusufove ovce.

U svojim djecackim snovima sanjao je o dobroj prodaji vune, jer onda bi mu mozda gazda dopustio da kupi za sebe novi par sandala, ili mozda cak i nove hlace...a ako bi godina doista bila dobra, mogao bi dodati dva novcica u onu sakrivenu kutiju u kojoj je vec sacuvao tri i platiti svoje mjesto u karavani iduceg proljeca.

U karavanskim kolima gorijele su velike, teske svijece i stvarale treperave sjenke na usahlom, pjescanom tlu. Jedan je pas letargicno dosetao do Jusufovih nogu, te on pomisli kako bi dobro bilo imati psa koji bi mu prikratio sate i pripazio na ovce kad uzegne podnevno sunce. Karavanske zene zapocele su pripremanje jutarnjeg objeda. Zveket bakrenih loncica i jutarnji selam probudio je poslijednje usnule putnike. Zvizduk propara tisinom i pas potrci prema karavani, a za njim i Jusuf.

- Selam Avi! - povice Jusuf starcu koji je predvodio karavanu.

-  Salom Jusufe! Vidi kako si samo porastao od prosle godine! Jos malo pa ces biti spreman za zenidbu! - nasmije se veselo starac i mahne djecaku da se pridruzi oko vatre.

- Jesi li stogod jeo danas?

Djecak odmahne glavom i slegne ramenima zureci u pod.

- Rut, djecak ce jesti sa nama! - dosapne starac zeni koja je pripremala jutarnji caj.

 

Pred Jusufom se ubrzo ukazala mlada zena noseci limene tanjure, caj od mente, kruh, masline i sir. Polozi omanji tanjur pred njega i promrsi mu garavu kosu.

- Toda raba - uctivo se zahvali Jusuf i posramljeno popravi dva nestasna pramena

- Ah, jos ces nam i jidis progovoriti! Nije li to opasno za jednog arapskog djecaka? - prisapne starac, izazivacki se smjeseci

Jusuf se okrene i pogleda starca, pa namigne.

- Opasno je ujutro se probuditi, u podne zaspati, i uvece se pomoliti! Sve je opasno, ali u tome i jeste car! Jednom cu sakupiti dovoljno novaca i poci sa tobom u pustinju do Velikog Rijeke.

- I sto ces tamo? Nije li ti bolje ovdje u miru sa ovcama? Sa tvojim ljudima? - zacudjeno upita starac

- Tvoji ljudi - moji ljudi, i moji su ljudi - tvoji. Ne osjecas li se dobro sa mnom? Ni one ovce nisu moje, ali ja se dobro brinem o njima. Vodim ih na vodu dok je jos bistra, rano izjutra, donosim im svijezu travu kada je ima, a one me za uzvrat griju u hladnim nocima. Dobar sam prema njima i one prema meni.  Zelim uciti i vidjeti carstvo na kraju svijeta, upoznati druge karavane i trgovce.... - rece i zagleda se u plamen koji se polako poceo gasiti

- I sto ces onda?

- Onda cu se vratiti svojim ovcama, brinuti se o njima i cekati da ponovo prodjes da ti ispricam sve sto sam vidio.

Sunce je visoko. I karavana krene. Popevsi se na najvise drvo u oazi, Jusuf je rukom sklanjao oci prateci deve, konje i kola sve dok nisu izgubile oblik i postale nalik na dugu zmiju koja se sakriva u nepreglednom pijesku. Napokon nestane i poslijednja crna tocka. Usli su u pustinju na kraju svijeta.

- Selam Avi... do iduceg proljeca....iduceg proljeca... - zapjeva djecak i veselo potrci za svojom ovcom.

Iz omanje se dzamije zacuo poziv na podnevni namaz. Sve je isto kao i prije.

                                                                                   ***

Za labneh je potrebno:

1 litra mlijeka

1 jogurt (normalni, ne tekuci)

saka svijeze mente

Mlijeko (polumasno/punomasno) se zavrije i ostavi sa strane da se prohladi. Kada bude gotovo mlacno (onako da mozete uroniti prst u mlijeko bez da se opecete), dodati jogurt i promijesati. Poklopiti i ostaviti na toplom (20C) 24 sata. Kada vidite da se tekucina pocela zgusnjavati, priredite sito preko kojeg ste stavili gazu ili djeciju pelenu. Sito namjestite na posudu u koju ce curiti visak tekucine te izlijte jogurt u sito. Ostavite preko noci u frizideru. Ujutro bi sir/labneh prebao biti gotov. Sitno narezite svijezu mentu i umjesajte u sir.

Za caj:

voda

saka svijeze mente

Znamo kuhati caj, zar ne?

Ovo je moj doprinos ovomjesecnoj igri "Ajme koliko nas je...." , cija je domacica Pamela odabrala mentu kao namirnicu mjeseca.

O cokoladnoj torti za brizna poslijepodneva

Nikada si nisam uskracivala zadovoljstvo. Ni dodira, ni govora, ni objeda, ni mangupskih osmjeha. Dovoljno je vec sto moram zivjeti pod neprestanim opterecenjem civilizacije da se ponasam ovako il onako. Da udisem i izdisem nemprimijetno, da neprestano strepim nad buducnoscu, sigurnoscu il moralnoscu. A trebalo bi se, kazu. Zivjeti u grcu pokore. Svasta bi se nesto trebalo. Al ja sam eto, odabrala, u svojoj ludosti il nesmotrenoj naivnosti da zivim u zadovoljnoj realnosti.

I zato ti necu reci da se smijes preglasno i da se od tebe ne ocekuje da zastanes uz ogledalo i naglas pohvalis vlastiti izgled, ne, necu ti reci da pozuris na autobus jer bi ti kisa mogla smociti kosu. Necu te prijekornim pogledom osinuti ako zaboravis reci - dobro jutro! -, jer slutim tvoj razigrani osmjeh.

Reci cu ti da ne zaboravis uskliknuti - aleluja! - nakon sto u 7 otvoris prozor, reci cu ti da se protegnes do nebeskih visina, reci cu ti da je uredu biti nerazuman - jer svako vrijeme nosi svoj razum, cesto u neskladu sa pojedincem. Reci cu ti da posjetis Pariz i u ulici Presbourg, na kucnom broju 12 kusas Jakobove kapice. Reci cu ti da nikad ne putujes sa nekim tko te ne nasmije barem 3 puta u jednom danu. Niti sa nekim koga poznajes 7 dana.

Reci cu ti da pazis da nikoga namjerno ne povrijedis. Ni roda, ni stranca, ni izgubljenog psa. I to je jedini zakon po kojem se trebas voditi. Sve ostalo je, gledano iz zivotnog iskustva stogodisnje zene - nebitno.

- Ne brini o nebitnom, draga moja. Sve to ce sutradan, ionako, oprati mutne vode Tigrisa, a ti ces ponovo preslagivati jasna sjecanja na mirisna jutra i cekati da zavrije voda za caj. Postavi zadnju salicu, evo, vec netko kuca na vrata.

                                                                               ***

Potrebno je:

6 jaja

200 gr secera

150 gr putra

250 gr cokolade tamne

50 gr brasna

1/2 vrecice praska za pecivo

Odvojiti bjelanjca od zutanjaka i izlupati snjeg. Dodavati polako polovinu secera. Zutanjke sa drugom polovinom kremasto izraditi, te kad udvostruci volumen dodati omeksali putar. Na pari / mikrovalnoj rastopiti cokoladu, te ju dodadati u smjesu. Prosijano brasno kuhacom umutiti u smjesu, te kad sve postane jednolicno, dodati snjeg od bjelanjaca. Pazljivo izraditi. Namastiti i pobrasniti  formu za tortu, te izliti smjesu. Staviti da se pece 10 minuta u predhodno zagrijanoj pecnici na 200C. Kolac treba biti pecen na rubovima, dok ce centar ostati kremast, poput moussa.

* Vazno je da kalup za tortu ne bude u jednom komadu, vec da se obruc skida. U protivnom necete moci rezati kriske.

O eskapadi za dusu i cataplana .... hobotnica i slatki krumpir/batat + djumbir

Sada kad ste se vec nasli u ovom kraju svijeta i ne znate kuda za rucak, predjite most 25. de Abril (to je onaj crveni, kraci) i dodjite na Costa de Caparica. Sjecam se da sam vec negdje pisala o ovom utocistu uz more, ali, evo, ponovite gradivo.

 

Costa de Caparica je igraliste surfera, setaca,joggera, rolera i biciklista...i ljenih pjesaka koji vuku noge nakon dobrog rucka.

Volim otici na Costu tijekom radnog tjedna. Nema pretjerane guzve, nadje se stol "vani". Neka dobra muzika na jedno uho, suncane naocale na nosu, u pozadini..escucha me...

 

 

Preporucam da probate Cataplanu. Cataplana je kuhinjsko pomagalo, okrugle forme. Rajngla. Sastoji se od okrugle baze i istog takvog poklopca. Tradicionalno je izradjena od bakra i tipicna je za jug Portugala - Algarve. Ja sam cataplanu otkrila prije par godina, no igrom slucaja - tek sam je sad kupila. Dosta su skupe, no ako vam se ukaze prilika - kupite jednu, prilagodjavajuci velicinu vlastitim potrebama.

 

Dakle, cataplana. Najcesce se u njoj pripremaju morska jela, cataplana od ribe, skampa, no sasvim je ok pripremiti i jelo od mesa ili povrca. Jednom zatvorena omogucuje kuhanje namirnica u vlastitom soku i pari, no posto nije hermeticki zatvorena, temperatura ne prelazi 100 C, te se i tako ocuva hranjivost tvari.

Ne zna se tko je prvi donio cataplanu u ova podrucja, mozda Vizigoti, mozda Arapi, mozda....no, zna se da su je lovci nosili privezanu za konja ili oni manje imucni - jednostavno, zavezanu za pojas. Na kraju dana, kada pristigne vrijeme za veceru, pripremali bi svoj ulov, dodavali aromaticne trave, iskopali plitku rupu u zemlji, zapalili vatru i kada bi se sakupilo dovoljno zari, prekrivali cataplanu njome. Relativno brzo utazili bi glad, polijegali, prezivjeli noc i sutradan opet sve ispocetka. Do povratka kuci.

Najpopularnija je cataplana de peixe, ili cataplana od ribe, koja osim komada ribe sadrzi i skoljke, te skampe.

Jede se uz kuhanu rizu i przene krompirice narezane na kockice. Ukoliko ste na dijeti mozete samo "tunkati" kruh u sosu. Sos je najcesce napravljen od paradajza uz dodatak vrhnja, a cini mi se da sam jednom jela i uz dodatak kokosovog mlijeka.

Uz dobro drustvo, dobro rashladjeno bijelo vino, muziku koju stvaraju valovi Atlanskog oceana i okus morske pjene na usnama - nazdravljam vam!

 

Kad se dokopate cataplane, za prijateljsko druzenje predlazem vam - cataplanu od hobotnice sa slatkim krumpirom.

Potrebno je:

2.5 kg hobotnice

1 luk

1/2 svijeze crvene paprike

2 reznja cesnjaka

svijezi djumbir

1/2 svijeze ljute papricice

maslinovo ulje

2 slatka krumpira/batat

3 kardamoma

2 dcl bijelog vina

2 dcl sosa od rajcice

Na maslinovom ulju prodinstati na kolutove narezan luk, na tanke ploske narezanu papriku, na listice narezan cesnjak, nariban svijezi djumbir (velicina palca) i na ploske narezanu ljutu papricicu (ja sam koristila susenu). Nakon 10-tak minuta dodati predhodno skuhanu i na komade narezanu hobotnicu*. Promijesati i dodati otvorene sjemenke kardamoma, te zaliti vinom. Ostaviti da se malo prohuha, te dodati na kocke narezan slatki krumpir i rajcice. Promjesati, poklopiti i ostaviti da se kuha dok krumpir ne omeksa.

* Hobotnicu skuhati skoro pa do kraja, jer ce se nastaviti kuhati uz krompir.

Za one koji dolaze....cataplana se prodaje u svim vecim trgovackim lancima, na odjelu - lonci&co - po cijeni od 40 eura na gore ovisno o velicini. I vrijedi svakog penija. Rucak je gotov za 15 minuta.

O zivotinjskom prezivljavanju u Lisabonu i kumquat upside down cake

Petak je ujutro i napokon ste sletili u Lisabon...preko najprometnije ulice koja povezuje istocni i zapadni dio grada. Segunda Circular. Kao pravi i kvalitetni turista koji planira svoj boravak, a ne neki koji dopusta da ga voda nosi, znate da sutra provodite cijeli dan u  - ZOO vrtu! Cijela obitelj na okupu, podmladak je na youtube-u pogledao filmice, znate sta vas ocekuje, koja je cijena karte, kad se otvara i zatvara, proucili ste prognozu za slijedeci tjedan. No, ako ipak niste, evo sto trebate znati:

Lisabonski ZOO nalazi se u relativnom centru grada. Relativnom zato jer i lijevo i desno od njega je neki centar. Ukoliko se sluzite metroom, sjednite na plavu liniju i  sidjite na stanici Jardim Zoologico. Cijena cjelodnevne karte je za odrasle 17.50 eura, za djecu od 3 - 12 godina 12.50 eura, a za one do 3 godine - ulaz je besplatan. Postoji od 1884. godine, a ja preporucam dolazak u proljece ili ranu jesen, iako evo, niti prosli tjedan nije bio klimatski los - jer kod nas je stalno sunce.

Odmah da vam kazem da ja ne volim vidjeti zivotinje u kavezima, te vjerojatno iz istog razloga niti ne idem u cirkus. Bas mi bude tesko kad vidim 3 tigra na 3 metra kvadratna u zahrdjalom i smrdljivom kavezu. No Lisabonski je ZOO sve samo to ne. Velike zivotinje zive na velikom prostoru. Naravno da se na radi o prostoru savane, ipak govorimo o ZOO, no ovdje su njihovi prostori lijepo uredjeni, odjeljeni od ljudi negdje staklenim stjenkama, negdje samo umjetnim zidom, ovisno o vrsti zivotinja.

Na samom ulasku veliki je prostor za tigrove. Posebno me se dojmio ovaj mladi tigar, zaigran i znatizeljan, pratio je ljude duz ograde i sakrivao se iza stabala povremeno se glasajuci. U daljini, u sjeni eukaliptusa lijeno je drijemala njegova majka.

Dva puta dnevno treneri ptica organiziraju predstavljanje pticjeg svijeta. Publika sjedi na ovalnim stepenicama i prati predstavu. Djeca u prvim redovima uzbudjeno cekaju dolazak umiljatih papiga koje im jedu iz ruku. Hedwiga je uvijek docekana sa posebnim odusevljanjem.

Osim sto cete cuti kako se koja ptica zove i kojoj vrsti pripada, te koliko godina ima, treneri ce vas uvijek upozoravati na trend nestajanja ugrozenih vrsta, te sto trebate napraviti ukoliko se nadjete u situaciji da pronadjete neku unesrecenu - a jos uvijek zivu - pticu.  Iz daljine dopire muzika iz "Kralja Lavova"....

Iako mrklog pogleda, ovaj lesinar poslusan je kao mali vrapcic. Prosetat ce zidom, veselo se gegajuci sa jedne strane na drugu. Znate, iako graciozni u zraku, na tlu su pomalo smijesni, ni traga od velicanstvenog prizora iz visina.

Majmunski je svijet posebno lijepo uredjen. Zaboravite na otuzne kaveze prepune izmeta i ostataka hrane, cimpanze koje se vuku po tamnim kutevima. Ne, ovdje vlada - gimnastika!

Velike vrste imaju posebno uredjene nastambe u sklopu svog vrta, gdje se sklanjaju za vrijeme kisa ili vrucih dana. Posjetioci iz mogu vidjeti i u otvorenom i u zatvorenom dijelu. Otvoreni dio odijeljen je kanalom i zastitnom ogradom, dovoljno visokom da ako se neko dvogodisnje dijete otme i krene prema zivotinjama - ima ga sto zaustaviti. Kanalom plivaju maleni pacici...majke nema na vidiku.

Kada dodje vrijeme rucka, mozete nesto prezalogajiti na kioscima unutar samog zooloskog vrta, ili mozete izaci van, te objedovati u nekom od obliznjih restorana, no ja predlazem da si rucak donesete u ruksaku te objedujete u sjeni palmi, na posebno uredjenom dijelu zooloskog vrta. Lijevo par sa bebom u kolicima, desno brojna obitelj slavi neciji rodjendan. Sve je na stolu...od predjela do torte sa svijecicama. Sjetim se svoje omame i njene pohane piletine u zlacanoj limenoj kutiji, koja se punila prilikom svakog iole duzeg putovanja.

Nakon rucka prosecite jos malo, dok ne dodje vrijeme za delfine. E sad, tu nastaje moja dilema. Da, volim ih vidjeti, ali mislim da ne bi trebali biti ovdje nego - u moru. Mozete mi sada reci - nikome nije mjesto u ZOO. Ma znam, rasprava bez konca i kraja, no ipak na delfine sam posebno osjetljiva.

Na pocetku programa - edukativni dio i ponovna upozorenja da ne zagadjujemo more bacajuci plasticne boce i vrecice. Dobro je ponoviti 100 puta.

Ukoliko se ne bojite visina, ukrcajte se na pokretnu zicaru, koja ce vas dignuti u visine iznad nastambi. 20 minuta u zraku - perspektiva vrijedna ponavljanja. U svaku "kosaru" ulaze 2 osobe.

Lavovi, tigrovi, slonovi, nosorozi....vrijeme je poslijepodnevnog drijemeza. Cvrkut ptica i povremene tuce u nastambi lemura. Jeste li za sladoled mozda? Ili kavu? Lavica pojede oko 6 kg mesa na dan, tigar oko 18 kg...pitali ste se zasto je karta skupa?

Ne zaboravite zatvoreni terarij koji ugoscuje kornjace i reptile. Vrlo cesto zapostavljen - ovaj svijet vrvi zivotom..iako pomalo usporenim. Zmije crvene, zute i zelene, gusteri razni...lijeno provode subotnje poslijepodne, gledajuci na jedno oko cudesne siluete koje se gube u daljini...Ah, ljudi...

I onda, po izlasku, zastanite malo, sjednite na klupu u hladovini, zatvorite oci i cujte drugi svijet. Udahnite duboko, najdublje, da vam pluca ispuni slatkasti miris procvijetalog jasmina. Zivot je lijep.

Za prezivljavanje van kuce, na izletu sa prijateljima, a moze i bez njih, predlazem upside down kolac sa narancom i kumquatom. Lako se spravlja, lako reze i posprema u zlacanu limenu kutiju, a jos lakse i nestaje.

Potrebno je:

3 jaja

150 gr brasna + za kalup

30 gr skrobnog brasna

120 gr secera

140 gr maslaca/margarina + za kalup

2 velike narandze

10 kumquata

1 prasak za pecivo

Od jedne narandze naguliti koricu i narezati je nasitno, iscjediti sok i staviti sa strane. Drugu narandzu i kumquate dobro oprati. Narezati na tanke ploske i posloziti na dno namascenog i brasnom posipanog kalupa. Ukoliko imate samo kumquate, mozete ih iskoristiti i bez narandze. Jaja istuci sa secerom, pa dodati otopljeni maslac. Mjesati neko vrijeme da se dobije gusta smjesa. Sa strane promjesati brasno sa praskom za pecivo i onom sitno narezanom koricom od narandze. Brasno umjesati u smjesu od jaja i dodati sok od narandze. Smjesu uliti u kalup i peci na 180C cca 40 minuta. Istresti naopacke, tako da narandze i kumquat budu gore. Kad se ohladi, posuti sa secerom u prahu.