O "drugacnosti" uz drugaciji clafoutis od bresaka

Odgoj je zajebana stvar. Nasrecu dolazim iz relativno liberalne obitelji, pa su me sovinizam, rasizam, debilizam i ostali - izmovi, zaobisli u luku. Krvna slika mi je toliko kreativna da bi bilo grehota na ikoga upirati prstom. Pozdravljam Slovence, Austrijance, Njemce, Pruse, Madjare, Bosance, Albance i Hrvate. Osim toga, raslo se u ono doba mraka, kad se patriotizam u djece zasnivao na nogometnom klubu. I tocka. Barem u mom svijetu.

Biti drugaciji, imati drugacije ideje ili ne daj boze ciniti nesto drugacije od okoline uvijek je opasno po glavu. Pitajte Galilea ako ne vjerujete. Drugacije jest jednako - lose, pokvareno, sramotno. Drugacije treba staviti pod tepih i praviti se da ne postoji. U drugacije se treba kriomice upirati prstom, te nabrzinu sakrivati pogled - da zaraza ne predje i na druge.

Donja Banda ima drugacije obicaje od Gornje Bande. Pljuc, pljuc - drugacije.  Nema tu prostora za zenidbu ni za posao. A dijeli ih cesta od 4 metra. Jedni u brdo - drugi u more. 

U Portugalu je "normalno" poljubiti osobu koju ste tek upoznali. U Japanu je "normalno" vidjeti kao lutke odjevene djevojke. U Svedskoj je "normalno" da cura strusi litru. U Pakistanu je "normalno" da se muskarci drze za ruke...... Razne su stvari "normalne" u razno vijeme i u raznim mjestima.



Ono sto je mojoj baki bilo sramotno i drugacije, meni je danas sasvim "normalno". Ono sto je meni danas sramotno (pokusavam naci nesto....), za 10 godina biti ce "normalno". I tako se vrtimo u krug. Zacarani.

Kada sam prosle godine vidjela ove breskve na polici jednog trgovackog lanca, sjecam se da mi je skocio tlak (vjerojatno pod utjecajem hormona) na 100. Moja je ideja bila - vidi ove spljostene, nikakve breskve, sve jadne i jos kostaju vise nego one "normalne". U glavi sam vjerojatno ispominjala cijelu familiju sefu i djelatnicima, jer - na ovakvom smecu kane zaraditi. A glavna je stvari bila - breskve su bile drugacije po obliku. I ja ih nikad do tada nisam vidjela.  I odmah sam zakljucila da su - pokvarene i sumnjive.

Ovo su spljostene breskve. Naci cete ih pod nazivom Flat peaches, Paraguayos, Saturn Peaches , Chinese Flat Peaches, Doughnut peaches....Prekrasnog su slatkastog okusa, sasvim zanimljive oblikom i pune soka. Ako zatvorim oci - identicne okusu i mirisu "normalnih", "nasih" bresaka. Samo im je vanjstina drugacija. Ucim dok sam ziva.

Za drugaciji clafoutis od spljostenih bresaka je potrebno:

4 breskve

1 salice vode

4 pune zlice secera

1/2 salica mlijeka

2 jaja

2 zlice skrobnog brasna

2 zlice psenicnog brasna

3 zlice secera

30 gr mljevenih ljesnjaka

secer u prahu

U tavici zakipiti vodu i secer. Dodati oljustene i na kriske narezane breskve. Nakon 5 minuta, ugasiti plamen i ostaviti da se ohlade. Ukoliko su kisele -dodati secera po ukusu.
Pomijesati brasna, ljesnjake, secer, jaja i polako dodavati mlijeko. Namastiti vatrostalnu posudu u kojoj ce se peci, poslagati na dno ohladjene breskve i preliti tjesto preko. Peci u predhodno zagrijanoj pecnici na 180C dok se ne napuhne, i ne porumeni sa strane. Obladjeno posuti sa secerom u prahu.

 

O ljetnim igrama bez granica i kokos pod obavezno

Stiglo je, oh da, definitivno je stiglo, donjevsi u svojim uzarenim njedrima splet najlijepsih boja. Vec nekoliko godina dolazi naglo, ratnicki, odjednom...nicim ne najavljujuci svoj vatreni pohod. Tako... pojavi se iza usamljenog oblaka i izdahne svoj ljepljivi dah. Dah ljetnog zmaja. Zakovitla odbacene slamnate sesire sto zaboravljeni stajase u tamnom kutu drvenog ormara. Zrakom zamirise stari orah.

Na rijecnim se adama samodopadno sepure sareni klobuci, zovuci umiljatim glasom pod svoj hlad. U ranim satima dok dokone gospodje ispijaju svoju drugu jutarnju kavu, nesvjesne blagodati koja im je dana, u podne dok sunceve zrake zavodljivo miluju nauljenu kozu, i ponovo u predvecerje dok udaljeni grad nudi kao na dlanu svoje crvene, zlatne i narancaste obline.

Potrebno je ponovo nauciti zaboravljene igre. U sjeni eukaliptusa ceka solidan ping-pong stol. Na brzinu iskopane tri omanje rupe u pjeskovitom tlu i kovitlanje nepoznatih svijetova. Svi smo mi pikule u necijoj sarenoj vrecici. Zahvalna sto je moja bez rupa.

U zraku miris kokosa. Djevojcica tamnih kovrca potrci ka  uzburkanoj vodi. Kokos je ljeto. Ono najljepse, najzesce, ljepljivo i obozavano. Nikad zahoravljeno, tek pospremljeno u sarene ladice sjecanja.

Za Bounty za potrebno:

150 ml kondenziranog mlijeka

1,5 salica kokosa (onog suhog ribanog)

200 gr mlijecne cokolade

Pomijesati kondenzirano mlijeko i kokos da se lako formiraju oblici. Napraviti oblike po zelji i na alu foliji ostaviti u frizideru 2 sata. Otopiti cokoladu sa malo ulja i pomocu vilice umakati kokosove oblike. Ostaviti da se prosusi, te drzati u frizideru do pred posluzivanje.

Kak su jeli njihovi stari i portugalska tiborna

Lijep je junski dan. Jedan od onih kada iz brojnih ulicica dopire miris srdela,  svijezih i debelih. Lijene se macke uvijaju oko kuharicinih nogu. Kroz poluotvoreni se prozor cuje zveket tanjura postavljenih na stol. Vjerni pas sa nestrpljenjem ocekuje gazdu, nadajuci se veselom tapsanju po glavi i mozda neki ostatak od rucka. Kako li je jednostavan zivotnjski svijet.

Sat na zvoniku otkucava podne. Muskarci na brzinu zavrsavaju cakule i hitaju kuci. Na rucak. Za tren ispraznila se pijaca i na cesti ni kucka ni macka. Utihnuo je ulicni svijet, veselo cigance noseci harmoniku na ledjima zamice iza crkve.

Sa obliznjih polja, gospoda u galopu ostavljaju tezake u oblaku prasine. Oni ce kuci na rucak. Tezaci ce pod sjenu visokog eukaliptusa. Da uhvate dah i odmore zuljevite ruke. Svaki od njih u svom zavezljaju nosi spremljen rucak. Cesto ne vise od komada kruha, glavice luka i komada usoljenog, pa pecenog bakalara.

1973. je godina. I negdje daleko danas je poletio prvi konkordov let za Novi svijet. Cinjenica koja u ovom djelu svijeta znaci - apsolutno nista.
U sjeni eukaliptusa petorica muskaraca postavljaju na zemlju omanji komad platna i na njega svoja tajna blaga. Masline, cesnjak, kruh i vino. Kako li je lijep trenutak odmora u tezaka.

Tiborna je portugalska inacica talijanskih bruschetta. Do jucer gotovo zaboravljena, a danas ponovo pripravljana u raznim oblicima. Ja vam donosim onu najjednostavniju, najbolju, najmirisljaviju - iskonski tezacku.

Potrebno je:

kvalitetno maslinovo ulje

cesnjak

domaci kruh

morska sol

mazuran, ruzmarin ili sl.

U maslinovo se ulje nareze nasitno cesnjak, doda morska sol i aromaticne biljke. Odlomljene kriske kruha, zatim se umacu u aromatizirano maslinovo ulje.

Locura total ili Euro 2012 uz ribice iz vrta

Krajem prosloga stoljeca, u ruke mi je stigla knjiga intrigantnog naslova "Kako ubiti supruga bez suvisnih zasto". Iako svijetlosnih godina daleko od posjedovanja ikakvog supruga, sam naslov je bio dovoljan da iscitam knjigu tijekom jedne noci. Tada sam, u cvijetu svoje mladosti naucila dvije stvari - ako hoces da nesto bude obavljeno kako treba - napravi to sama. Druga istina iscitana izmedju redova jest - uvijek moze biti i gore. U bilo kojem aspektu zivota, u bilo kojem drustvu, u bilo kojem stanju.

Dio knjige koji jos danas zivi svojim zivotom u mojoj masti jeste onaj u kojem, autor - Talijan Antonio Amurri, opisujuci mediteranski mentalitet muskarca - dolazi do muskarca opsjednutog nogometom. Tko ce bolje od Talijana objasniti potpuno pomracenje uma u nogometnoj sezoni? Mozda Portugalac.... jer magicni koktel Locura totalis sadrzi 3 F - Fado, Futebol, Fatima.

Danas se igra prva utakmica Eura 2012 - Portugal / Njemacka. Portugal cini grupu B zajedno sa Njemackom, Danskom i Nizozemskom, tek toliko ako niste znali. Danas se radjaju komentatori i strucnjaci na svakom uglu, u svakoj ulici, na svakom sanku. U vecernjim satima ispijajuci pivu, grickajuci kikiriki, usoljene sjemenke, zaboravlja se turobna stvarnost, broj nezaposlenih, porazne statistike BNP...Gajbe piva  su kupljene, picek, kotlovina, raznjici i puzevi svojim zanosnim mirisom plove zrakom, muzevi pozuruju bolje polovice da se okane bilo cega sto proizvodi zvuk jaci od suma leptirovih krila, nejacad sakupljena u najdaljem kutu bez glasa tipka po najnovijoj igrici PSP-a. Onoj kupljenoj jutros da bi se imao mir navecer.  

Nervozni pokreti, kamen u zelucu, potraga za naocalama, sakrivanje daljinskog upravljaca i obecanje u stilu: ako dodjemo do finala, ima da prodam bubreg za avio kartu do Poljske...

Zena ili sjeda zajedno sa osamucenim na kauc i pridruzuje se sveopcoj ludnici ili ironicno dobacuje u stilu: vidi da prodas oba, moramo platiti stanarinu....i letargicnim korakom odlazi u najdalji dio stana...

Za sve one koje ce ostati normalne, one koji su cijepljene protiv nogometne groznice slijedi zivopisni ulomak iz gore navedene knjige, da znate da - uvijek moze biti gore!

"Nesretnica koja je imala nesreću da se uda za takvog degena šije zastave od prvog dana povratka s medenog mjeseca. Sašila ih je već svih tipova, vrsta i veličina: stjegova koji se povlače po zemlji, šiljastih, pravokutnih, četvrtastih, račvastih barjaka, s resama i bez njih, nabavljala najotpornije tkanine, nylon, dralon, u uzaludnoj nadi da će zastava izdržati barem dva tjedna. No bjesomučni zastavnik s toliko žara maše svojim barjakom, ponesen burnom navalom navijačke strasti, da nikakav materijal, ma koliko otporan, ne uspijeva zadržati oblik zastave duže od dva tjedna: prvog, kad se igra na domaćem terenu, i drugog, onog kobnog, kad bezumnik prati ekipu na utakmicu u gostima te je, bilo u polasku ili u povratku, pusti da vijori kroz prozor vlaka. Naravno, ne vraća se kući sa zastavom, nego s kopljem na kojemu mjestimice visi poneki dronjak bivše zastave, čiji ostaci neodoljivo podsjećaju na Kosovo. Ovakva bitanga često je toliko bestidna da u takvim prigodama kaže ženi: "Ono što je moja majka šila, to su bile zastave!""

 

                                                                                  ***

 

Jedna od popularnih grickalica u ljetnim mjesecima jest - peixinhos da horta - ili ribice iz vrta. To sto se uopce ne radi o ribama ili ikakvom morskom plodu, manje je vazno. Bitno je da se nadje na stolu izmedju dva poluvremena, u pis pauzi, ne bi li se nahranila emotivno ispraznjena celjad, te tako skupila snage za novih 45 minuta ocaja, srece i neupitne ulicne strucnosti.

 

 

 

 

Potrebno je:

 

 

svijeze mahune

jaje

pola limenke pive

brasno

sol

papar

 

 

Mahune oprati i odrezati im vrhove. Od ostalih sastojaka umutiti tijesto kao za palacinke. Umakati mahune u smjesu i prziti u vrucem ulju.

 

 

 

 

Kako prezivjeti poslijednje skolske dane....instrukcije za mame ( i tate) uz liker od jagoda

Jos dva tjedna skole. I onda 3 mjeseca ladanja. Prije konacne predaje i pada na koljena, potrebno je objasniti neshvaceno, nenauceno, neprepisano...Ovo je post za mame koje jos uvijek imaju dovoljno male potomke da im za kuhinjskim stolom uspijevaju objasniti tablicu mnozenja....i one opisne probleme koji su svakom normalnom bicu - nocna mora....

Prije nekoliko dana u sitne nocne sate prosetah obalom. Duboko disanje, ja, klupa i zamotuljak sa zaostalim kolacem iz jedine otvorene slasticarnice u ovo doba noci. Ponedjeljkom navecer omiljeni mi bar zjapi zatvoren, inace bih zamijenila kolac nekim koktelom na alkoholnoj bazi. Duploj alkoholnoj bazi. I ukrcala bih se u neku jedrilicu koja polazi na - kraj svijeta.

A sve je ustvari pocelo ovako.....

Postoje roditelji koji imaju srece da im potomci razumiju matematiku i vole je. A postoje i oni drugi, manje sretni po tom pitanju - njima kozmicka naklonjenost bas i nije poznata. Ja cinim tu drugu grupu roditelja. Ako cemo realno, ne bih se uopce trebala cuditi, jer i meni samoj 2 + 2 moze biti i 5, ovisi o kutu gledanja. No to, iz autoritativno - pedagoskih razloga ne mogu naglas reci.

Pocesto se pitam da li je gradivo pretesko za njihov uzrast...trazi li se previse i opterecuju li ih nepotrebno. Tijekom skolske godine pronalazim 1000 nebuloza u sistemu. Brojevi se vise ne zbrajaju vertikalno, vec horizontalno....opisni problemi i autobusi koji izbacuju i primaju putnike na svakom drugom stajalistu....kako objasniti ostatak, ako je sistem rijesavanja drugaciji nego "u moje vrijeme"?

"Mi" ustvari tijekom cijele godine vodimo tihi rat protiv matematike i razumijevanja iste. Ja - pokusavam ne napraviti istu gresku koju su napravili samnom, ona - izbacuje brojeve ko na traci, najcesce one koje nemaju apsolutno nista sa rijesenjem problema....5? 42? ne, ne...cekaj 18? 98?...hm.... ma neeeeee znammmm! Trebam izracunati? Aha... zbrajati? Oduzimati? Pomnoziti???

Suzeeeeeeee

E tu ja gubim zivce. A gubim ih zato jer osjecam njenu frustraciju....sjecam je se. Jednostavno kao da ti taj dio mozga ne radi. Crna rupa. Polje tudjeg problema. Blink......Ako si i jucer znao - sad vise ne znas.

I sta sad? Ommmmmmmmmmm.....neki na spavanje, neki pred televizor, a neki u setnju. Zahvalana sto jos uvijek zivim u dovoljnoj selendri da mogu sigurno setati po noci, bez straha da ce me netko opaliti po glavi i maznuti mi 5 eura iz novcanika. Jer vise ionako nemam.

U svakom slucaju, drage mame i tate, prije nego sto sjednete za stol i krenete objasnjavati neobjasnjivo - zavirite u kucni bar i napunite do vrha - liker od jagoda.

Za ovaj kucni lijek je potrebno:

500 gr jagoda

500 ml kvalitetne votke

350 gr secera

400 ml vode

U prvoj fazi potrebno je oprati jagode i narezati ih na 1/4, te ih staviti u staklenku sirokog grla. Naliti votku i ostaviti oko mjesec dana na tamnom mjestu. Tijekom tog vremena jagode ce pobijeliti, a votka poprimiti aromu. 

U drugoj fazi, koja nastupa nakon mjesec dana, kroz gazu procijedite tekucinu. Jagode dobro izgnjecite preko gaze, pazeci da sok iscuri u votku. U posebnoj rajngli/teci/loncu napraviti serbet od vode i secera, te kad se ohladi doliti u votku. Preliti u sterilizirane boce i ostaviti jos par dana da se sve sjedini.

Liker je vrlo blag, skoro da se i ne primjeti kad nestane....stoga predlazem duplati dozu....