O jutru na uscu rijeke i caldeirada de bacalhau

Ne znam da li sam vec negdje napisala, no nije bas ni bitno, ja zivim na uscu rijeke Tejo u more, odnosno u Atlantski ocean. Rijeka je smedje boje radi mulja i pjescanih obala, a ne radi pretjerane zagadjenosti. Ipak prije 50-tak godina njome su plivali delfini, danas ih nazalost nema.

Preko rijeke Tejo propinju se dva mosta koji spajaju juzu obalu predgradja Lisabona sa glavnom, sjevernom.

Jedan most napravljen je 1966. godine i dobio je ime po tadasnjem "sefu" drzave Antoniu Salazar-u (uvijek me njegovo ime asocira na Salazar-a Slytherin-a). Danas se tako naravno ne zove, jer i Portugalci prolaze svoju fazu negacije proslosti. Danas se taj most zove 25.Abril u cast poslijednje revolucije na ovim prostorima.

Drugi, veci most, napravljen je u vrijeme odrzavanja Expo-a 1998. godine, dug je 12.4 km i zove  se Ponte Vasco da Gama.

U vodama koje protjecu ispod ta dva mosta odvija se zivopisan svakodnevni zivot rijecnih ribara. Ovisno o dobu godine love se orade, bas, cipoli, jegulje, ali i velike ribe poput corvine (nazalost nemam pojma kako se to zove na hr) koje dosezu i do 25 kg na ovom podrucju.

U jutarnjim satima posebno je lijepo uz rijeku. U one mirne dane, kad se sunce lijeno ljeskari na malim valovima, volim prosetati i zaviriti u barke koje se vracaju iz nocnog ribolova.

Na rijeci ima svega, od turistckog jedrenjaka - ponosa i dike mjesta, mocnih glisera u ljetnim mjesecima, pa do malih i velikih ribarica. U jutarnjim satima svi uredno, poput vojnika stoje uparkirani cekajuci novi izlazak.

Ulovljena riba najcesce se prodaje vlasnicima restorana, izbor na trznici, nazalost je sumnjiv. Priznajem da nikad nisam na lokalnoj trznici kupila ribu. Jelo koje se cesto nudi u restoranima je - Caldeirada de peixe - odnosno Caldeirada od ribe. Caldeirada je jelo tipa fispaprikas, nastala na dokovima i tavernama Lisabona, a ne u sofisticiranim restoranima. Honest food sto bi rekli Ameri. Radi se od masnije ribe ili  lignji, a posluzuje se sa preprzenim kruhom. Vrlo je jednostavna za napraviti, gotova za pola sata i mirisi fino. Tip caldeirade ovisi o zoni Portugala, negdje se dodaje i kobasica, drugdje dagnje....ili bilo sta iz mora.

Potrebno je:

800 gr ribe - ja sam koristila bakalar

1 zelena svijeza paprika

1/2 crvene svijeze paprike

3 veca paradajza

1 luk

lovorov list

3 cesna cesnjaka

1 mrkva

3 veca krumpira

1 dcl maslinovog ulja

2 dcl bijelog vina

sol i papar

persin

Ribu narezati na komade. U mom slucaju bio je predhodno namocen bakalar. Na maslinovom ulju zazutiti na krugove narezan luk i usitnjeni cesnjak. Dodati lovorov list, na trake narezanu papriku, na kolutove mrkvu, vezicu persina i ostaviti da se prodinsta 10-tak minuta. U medjuvremenu oguliti paradajz i narezati ga na kocke. Dodati paprici. Prodinstati jos malo i dodati narezanu ribu. Podliti vinom i ostaviti da se kuha. Kad riba omeksa, dodati na kolutove narezan krumpir. Ukoliko je potrebno dodati malo vode. Kada je krumpir mekan narezati svijezi korijander i posuti ga prije posluzivanja. Kruh po zelji preprziti na malo ulja i posluziti sa caldeiradom.

O ukrasnim plocicama...i bola de presunto

Azulejos – i su oslikane keramicke plocice koje u Portugalu krase svaku stariju gradjevinu. Nastale su u 16. stoljecu dok su ovdje prolazili Arapi i sirili svoju kulturu i tradiciju. U pocetku se domaca  proizvodnja zasnivala na bijelo-plavim motivima da bi kasnije uvela i ostale boje. Kada sam prvi puta vidjela te plocice, pomislila sam da su Holandjani napravili odlican posao kad su Portugalcima uspjeli prodati toliku kolicinu. Istina je naravno totalno drugacija i upravo su Portugalci trgovinom prosirili ovaj nacin ukrasavanja na ostale zemlje…tko bi rekao…u 18. st niti jedna zemlja nije proizvodila toliku kolicinu plocica kao Portugal.

Ukrasavalo se sve…od fasada, do unutrasnjosti crkava, palaca, vrtova, okna prozora. Na dvorovima su prikazivane cijele price iz lova, dolaska kralja u luku ili  nekog drugog vaznijeg dogadjaja. U 18. st. azulejo ulazi u crkve, stepenista i vrtove palaca. Prikazuje se gotovo sve, od zivota svetaca, mitologije do gradjanskih tema i La Fontaine - ovih basni. Osim edukativnog karaktera, plocice postaju odlicna izolacija od vlage.

 

Danas  vise nije u modi oblaciti kuce, narocito ne vlaste u keramicke plocice, a oni koji su to napravili krajem 70-tih pod utjecajem teskog socijalizma, danas izgledaju – otuzno. Nema one razigranosti i palete boja koja je postojala u doba kolonijalizma dok je Portugal vladao polovinom svijeta. Ove su nekako tuzne i jednobojne…sive ili smedje…

 

Lisabon posjeduje nevjerojatnu kolicinu napustenih zgrada. Zakon je u potpunosti nedorecen, tako da vrlo cesto stare palace postaju skloniste beskucnika i narkomana. Nekada ponos i dika stanara, danasnje stanje fasade prikazuje svu bijedu i tugu drustva. Na Feira da ladra mozete za 5-10 eura, ovisno o kvaliteti i raritetu kupiti originalni azulejo iz 18. ili 19. st., koji je netko pod okriljem noci skinuo sa neke polunapustene zgrade.

Ako ponesete takav jedan azulejo kao uspomenu na boravak u Lisabonu, mozete ga ugraditi u zid svojeg dnevnog boravka ili koristiti kao podmetac na stolu, na koji cete staviti vrucu Bola de presunto.

 

Potrebno je:

4 jaja

2 salice brasna

1/2 salice otopljenog putra

1 salica mlijeka

1 zlicica praska za pecivo

200 gr prsuta

sol

Kalup u kojem ce se bola peci namazati putrom/margarinom i pobrasniti. Zutanjke umutiti sa brasnom, solju, praskom za pecivo, mlijekom i otopljenim putrom. Kada je masa homogena dodati bjelanjke istucene u snjeg. Lagano umutiti da se snjeg ne raspadne. Sasuti polovicu smjese u kalup i na njega poslagati prsut. Rasporediti ostatak smjese po povrsini. Peci u predhodno zagrijanoj pecnici na 180C oko 45 min.

*Osim prsuta moze se koristiti kombinacija bilo koje kobase, kuhane piletine, ostatka mesa od jucer. Samo je potrebno meso narezati na manje komade.

Ova kolicina je dovoljna za 4 ljudi, a mjera salice je 250 ml.

O toplotnim udarima i idemo na plazu...salata od graha i tune

Prosli su tjedan obiljezile ljetne vrucine i rigor mortis mog kompjutera. Ne znam koje od te dvije situacije me vise istraumatizirao. Ovaj tjedan pada kisa i komp je spasen, zajedno sa svime sto je u njemu bilo + jos par novih programa za obradu fotografija. Sada slijedi studiozno proucavanje nove igracke...

Sto se sunca i toplotnih udara tice, Portugalci vade rucnike iz ormara cim temperatura skoci iznad 20C i preko vikenda pravac na neku od pjescanih placa u okolici Lisabona. More naravno nije za kupanje, ipak ovdje caruje Atlanski ocean i u ovo vrijeme temperatura ne prelazi 15C.

Lijepo je setati bosonog uz obalu koju oplahuju divlji valovi, donoseci male skoljke i racice koji izbezumljeno pokusavaju pronaci put natrag ka koljevci zivota - moru.

I tako, kada ogladnite u dobrom drustvu, mozete posjetiti neki od obliznjih restorana, a mozete i pripremiti jednostavan piknik uz more...za tu priliku, predlazem vam: salada de feijao frade com atum ili salata od graha i tunjevine. Jednostavan i zasitan obrok koji uz neki fini kruh i laganini vino pomaze da izdrzite do vecere...

Potrebno je:

400 gr kuhanog graha

1 limenka tunjevine

1 luk

2 jaja

persin

sol

maslinovo ulje

ocat

Koristila sam grah iz staklenke, da ne gubim vrijeme i da se ne dunstam u vrucoj kuhinji. Dakle, luk sitno narezati, kao i persin. Pomijestati ostale sastojke, skuhati tvrdo kuhana jaja i zaciniti po zelji. Spakirati u termo torbu i pravac na plazu....