O buvljacima, novotarijama i drugacijim okusima....

Oduvijek sam voljela buvljake i sajmove na otvorenom. Manje one koji nicu na otvorenom u cast nekog sveca, a vise one koji nicu iz ljudske potrebe da prodaju i nesto zarade. U isto vrijme ispunja me nekom sjetom ideja da je jednom netko odvojio od svojih usta i dukatima placao ono sto cu ja, ako sam sretne ruke, uspijeti platiti sitni novac. Sve se mijenja. Kad vidim raspareni srebrni bestek, pomislim na dobrostojece gospodje i dugim haljinama tamnih boja, savreno uredjene kose i pogleda koji nikad nije direktan. Ponosne na svoj nakit, i na nista vise. One imaju svoje sluskinje koje iznose kutije od barsuna i redaju svijeze izglancane viljuske na damastnim stoljnjacima. Kroz poluotvoren prozor sunce se probija kroz nabore zavijesa. Napolju tisina, samo zveket tanjura, casa i miris juhe od domace kokosi, siri se iz kuhinje.....

Kada vidim stare fotografije zamislim nekog srednjovjecnog gospodina, ulastenih brkova kako zurno pod miskom nosi svoj aparat. "Moj naklon, gospodjo!" dobacuje u prolazu. Ona mu laganim pokretom glave odzdravlja i prati ga pogledom sve dok ne nestane na vrhu kamenih stuba.

Znala sam vidjati i ratne suvenire, kacige, maceve, lose reprodukcije kineskih bodeza, uvijek prisutne ordene koje su nekad nekome sluzile na cast, a danas .... post mortum...uzalud bacen zivot. Idemo dalje.

Ljekarske novotarije mi uvijek izmame osmjeh na lice i zahvalu sto nisam bila pokusni kunic nekom nadobudnom ljecniku, koji bi mi za sve i svasta pripisivao cudnovate tonike. O kemijskom sastavu istih, bolje je ne znati nista...

U Lisabonu se utorkom i subotom, na otvorenom, odrzava lopovski sajam. Tako se zove sluzbeno. Tu mozete naci svega i svacega. Kako i dolikuje pravom buvljaku. Stare knjige, raspareni tanjuri i salice koje cekaju da ih netko spari, odbacene i rijetko nosene kape, salovi, cipele iz prosloga stoljeca. Naravno ima i kineza sa svojim dzidzama. Peruanaca sa vezenim haljinama i Brazilaca sa tangicama sarenih uzoraka. Svakome po gustu.

Nakon jednog takvog cjelodnevnog obilazenja buvljaka, dobro je sjesti i popiti dobru kavu...U Pt-u, kava se posluzuje sa stapicem cimeta, koji sluzi kao zlica - da promjesate secer. Stapic mozete ostaviti cijelo vrijeme u salici ili ga nakon mjesanja secera izvaditi van. Iako kratko vrijeme, ostavlja prepoznatljiv okus cimeta, koji fantasticno nadopunjuje okus dobre portugalske kave.

Jedan drugi okus koji me odusevio je kava sa sjemenkama kardamoma. U Afganistanu je ovaj dodatak sasvim normalan i uobicajen. Kao cimet u Portugalu. Stoga sam ja odlucila kupiti kardamom i uvesti duha iz 1001. noci u svoj svijet.

Iako bi po pravilu trebala skuhati tursku kavu, priznajem nije mi napamet palo u trenutku inspiracije. Da biste uzivali u ovom nesvakidasnjem okusu potrebno je otvoriti koru cahure i izvaditi sjemenke kardamoma otvoriti, te ih zaliti vrucom kavom. Dodati secer po zelji...