O buvljacima i kardamomu - dio drugi u cb verziji

Namjerno sam post o buvljacima podijelila u dva dijela, jer kad sam pisala prvi - znala sam da cu iduci dan otici na lopovski u Lisabonu. I bi tako. Zadnji puta sam na njemu bila prije par godina. I nadala sam se da se nije nista smanjio. I nije. Samo se povecao sto govori o trenutnoj situaciji u zemlji i neimastini koja vlada.

U 11 ujutro bas i necete naci ulja starim majstora - to se trzi rano ujutro u 6!!! No, svejedno, ako trazite stare tanjure za dekoraciju vaseg gastronomskog bloga - za 1-2-3 eura, moze se stosta izabrati. Vilice i nozeve iz doba kad su se rucke radile od slonove kosti ili ukrasavale perlmutom, mozete pronaci, ali ne na cesti.

Lopovski je sajam smjesten na cesti. Na podu ili na improviziranom stolu prodaju se stari zurnali, kazete, ploce, case i tanjuri, zdjelice i vaze. Poneki stari radio, cb stanice, fotoaparati za koje sumnjam da rade, stari kljucevi (najstariji koji sam vidjela 5 eura) uredno poslozeni na A4 kartone i pricvrsceni lastikom da ne popadaju. I hrpa odjece.

Zanimljivo mi je sjesti sa strane i gledati kako se cijene mjenjaju - ovisno ko pita. Par Japanaca (inace pun ih je Lisabon, sto je i razumljivo s obzirom na trenutnu situaciju. Portugal i Japan su bratske zemlje stoljecima) gleda ljetnu haljinicu - 10 eura. Nakon par minuta prolazi Brazilka - 3 eura. Sad cekam da dodju Rusi - za njih bi valjda isto bilo 10 eura.

Oni koji dolaze utorkom i subotom prodavati svoju robu trguju na trgu i okolnim ulicicama. No oni koji drze antikvarijate, svoje ducane imaju u sklopu zgrade na trgu. Ja, ko i svaka normalna zena, imam nos za skupe stvari. Jedina stvar za koju sam pitala koliko kosta nakon trosatnog presetavanja po suncu, jedina stvar koja mi se stvarno dopala i koju bi radi imala doma - 100 eura. Mali poviseni tanjuric od stakla za torte (znate ono na sto stavljamo torte, samo u mini verziji). Bijelo mat staklo, sa valovima na rubovima, tesko cca 400 gr, ne vise od 25 cm i promjerom gornjeg dijela cca 15 cm. Naravno, da mi je vlasnik pokusao prodati pricu o ne znam kojoj vrsti stakla iz stoljeca 17. Istina je da na taj stalak jedino muffin stane, a ne torta i da ne znam konkretno sto bi sa njom u konkretnoj upotrebi - ali eto. Zapelo mi za oko.

Jedna me gospodja, koju sam prekinula u rucku pozvala da joj se prodruzim za malim, improviziranim stolicem unutar njene radnje. Radio svira Fado. Gospodja, simpaticna i blagoglagoljiva, objasnjava mi da joj inace muz radi u ducanu, al eto morao je izaci, pa ako trebam nesto posebno, bolje da rucam sa njom i pricekam dok se muz vrati. Nemojte se iznenaditi ako vas ponude ruckom u nekom ne komercijalnom ducanu - jos uvijek se desava. Nakon par minuta price o boljem sutra, zahvaljujem i odlazim.

Iako je dan poceo tmurno i sa decembarskom maglom, do vremena za rucak, zapeklo je sunce. I izgledalo je kao ljeto. A ljeto znaci - sladoled!!!!!

Stoga, predstavljam sorbet od limuna i kardamoma u homemade verziji, jer Portugal nije poznat po svojim sladoledima.

Potrebno je:

3 dcl vode

120 gr secera

1.5 dcl soka od limuna

limunova korica

sjemenke od 4-5 kardamoma

Sjemenke u muzaru istuci do neprepoznatljivosti. Vodu zakuhati sa secerom, dodati kardamom, limunov sok i na tanko narezanu koricu. Prokuhati par minuta, tek toliko da kardamom ispusti okus. Preliti u posudu u kojoj ce ici u zamrzivac i pustiti da se ohladi. Hladno staviti u zamrzivac i nakon sat vremena izvaditi van i vilicom sastrugati zaledjenu povrsinu. Promjesati i vratiti natrag. Ponoviti isti postupak 2-3 puta.

Ustanovila sam da je ovo idealan desert nakon obroka koji ostavljaju teski okus u ustima. Limun osvijezi nepce, a kardamom dah.