O zelenoj travi susjedovog vrta i jedan izazov

Jednom davno, netko mi je rekao da ja nikad necu biti sretna tamo gdje jesam, jer stalno fantaziram o nekom drugom mjestu, gradu. OK, mozda malo i ima necega u tome, al nije bas tako drasticno. Istina je da bih rado strpala stvari u kofer i malo dala petama vjetra. A onda se sjetim da ima ljudi koji cijeli zivot zive u svom sokaku i...zivi su. Znaci meni je super. Imam sunca i kvalitetnu prehranu, pa sta se zalim. Sad sam se predstavila ko neka kvalitetna krava na ispasi.

Igrom slucaja prije par dana pitalo me se: " Da imas hrpu novaca, i da mozes sta hoces, sta bi napravila?". Moj odgovor je glasio: "Dosla na aerodrom u 09.00 da pogledam gdje bi danas mogla otputovati..." Mislim da taj odgovor govori sve o mom karakteru. No, medjutim, ja jesam jako sretna sa onim sto imam, u smislu, mjesta gdje zivim. Doista jesam. I to jest tako od moje 25-te godine. Gdje god sam od tada zivjela, bilo mi je super. Ne mogu reci da me danas ne puca nostalgija za jutarnjom kavom u Dubrovniku, il Ramazanom u Sarajevu i mirisom cimeta na carsiji, ali nije bas da gundjam non stop.

Sjecam se da sam prije nekoliko vremena na jednom putopisnom programu gledala lika koji je otputovao u selo u brdima u Moldaviji i napravio reportazu o 3-4 familije koje zive u tom selu. Tamo su rodjeni, tamo ce umrijeti. Tijekom zimskih mjeseci, a to je valjda 6 mjeseci na godinu, selo je totalno izolirano, sve je zamrznuto, okolo planine i snjeg. Dozivotna pokora i losa karma. Zive od malo stoke, ima neka rijeka u blizini u kojoj love ribu u onih 6 mjeseci kada nije zima i led, suse tu ribu, spravljaju sir od ovaca i to je to. That's all folks. Kakva putovanja, kakvi bakraci.....

E sad, dolazimo do dijela sta je pisac htio reci ovim postom...Izazivam vas da jednu subotu ili nedjelju, uzmete mobitel-fotoaparat u ruke i glumite se da ste turist u svom gradu-selu, gdje vec zivite. Ostavite nejacad kod svekrve-oca-susjede i izadjite iz kuce u 09.00 ujutro. Ukoliko zivite u vecem gradu gdje postoji neki turisticki centar, svratite do njega dan ranije i pokupite sve letke i brosure koje se daju besplatno. Sjednite na jutarnju kavu u neki kafic, na glavnom trgu, il nekoj sporednoj ulicici i odlucite gdje cete. Krente u istrazivanje zelene trave vlastitog vrta i ne zaboravite gledati - gore! Otidjite u muzej u kojem niste nikada bili, obucite gojzerice i popnite se u visine. Ako zablokirate u nekom trenutku i pomislite tko ce skuhati rucak, odmahnite rukom ko Scarlett O'Hara, sutra je novi dan, a vi ste danas u nekom drugom, svom filmu!!!!!

Fotografirajte detalje ili ono sto vam je zapelo za oko. Neka vam ne bude neugodno slikati tetu koja radi kavu, ljudi vole kad se na njih obrati paznja i kad se osjete vaznim.

I onda kad dodjete doma...molim, zalijepite neke slike na svoj blog, da vidim gdje bih mogla otputovati. Prihvacam sve - od Hodosana Donjeg, preko Kobilje glave, do Babinog zuba!

Prihvacate li izazov?